Zakonskom odredbom ukinuta je još pred nekoliko mjeseci u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj — ćirilica. Ukinuta je ne samo u školama i školskim knjigama, te državnim i samoupravnim oblastima, nego uopće, posvuda — u trgovinama, u prometu, privatnim poduzećima i sl. Ne kanim ovdje navađati razloga, koji su ponukali našu hrvatsku vladu da ukine i zabrani ovog pismo, jer je to svakom Hrvatu vrlo dobro poznato, nego me je na ovaj korak ponukala jedna papirnata vrećica, koja sa svojim ćirilskim pismom bode oči i izaziva gnjev u hrvatskim srcima. Još i danas ≫detaljna radnja≪ Radoslava i Pere Ćorovića izaziva Hrvate, služeći se papirnatim vrećicama, na kojima se koče velika ćirilska slova, a uz njih, ko iz neke samilosti, dva-tri retka, tiskana latinicom. Kad se sjetimo, kakve su sve šikanacije podnašali Hrvati, dok je kod nas kroz 23 godine ≫vladala ćirilica≪, onda ne mogu da se zadosta načudim vlasnicima ove ≫detaljne radnje≪ u Sarajevu, drugom glavnom gradu Nezavisne Države Hrvatske, da još uvijek imaju toliko drskosti, da nas tom svojom ćirilicom podsjećaju na sve one progone i patnje, što smo ih kroz to vrijeme prepatili, umjesto da se pokore sudbini i prilagode prilikama, u kojima žive. Svraćam stoga pozornost rodoljubivog građanstva građa Sarajeva na ovu ≫radnju≪, koja još uvijek pljuje na hrvatsko pismo, izdižući nasuprot ono druge države i drugog naroda.