Ivan Gundulić, dubrovački poslanik na bosanskom dvoru u Sutjesci, bio je očevidac pogibije Pavla Radinovića, pa je i opisao ovaj događaj: ≫Jutros rano≪, javlja isti dan dubrovačkom vijeću, ≫otišao je kraj Ostoja sa svojim sinom i pošao jašeć u ravnicu. S njim je bio knez Pavao Radinović i sin njegov Petar, vojvoda Sandalj i vojvoda Vukmir, zatim župan Dragiša, knez Vuk Hranjć i vojvoda Pavao Klasić. Ja ostadoh kod kuće, da napišem neke listove, kad al dođe k meni sluga kneza Pavla (Radinovića); ustadoh i skočiv na konja pođoh za njim i stigoh ih negdje okolo Sutiske. Kad sam jašio s vojvodom Sandaljem, poruči on vojvodi Vukmiru (Zlatonosoviću): ≫Gledajte da k meni dođete ili ću ja doći k Vam.≪ Namah dođe spomenuti Vukmir te je s njim govorio dugo vremena. Kad bijasmo blizu mjesta, koje se zove Parena Poljana, vojvoda Sandalj izvuče sablju, a za njim učine svi njegovi ljudi. .Umah dade kralj Ostoja svezati kneza Petra Pavlovića (sina Pavla Radinovića) i odvesti ga u Bobovac; vojvoda Vukmir povuče natrag kneza Pavla Rađinovića moleći ga u isti par, da ne bude krvi. Meni se je sve činilo ,da je to djetinja igrarija, jer ne bijaše među njimi nijednoga udarca. Kad je na to knez Pavao Radinović bježao, mišljah da će ga svezati. Nu u to dođe knez Vuk, a neki od Sandaljevih ljudi odrubi mu glavu; drugi opet (odrubi glavu) knezu Pavlu Radinoviću. Vlatko Tujnarlić patarenac pobjegao je u moj stan, to jest k fratrom, da se spasi, a zatim je pošao k četi Pavlovoj u Vrhbosnu≪ (Klaić, Povijest Bosne, str. 253) Pavle je poginuo 23. kolovoza 1415. kao žrtva urote, koju je bio skovao Sandalj Hranić zajedno s kraljem Ostojom. Radinović je inače bio roda kraljevskog. Bio je gospodar i vlastelin u istočnoj Bosni i u župi Konavalja. Sarajevsko polje pa i sa svojom periferijom načičkano je također takvim nekropolama, ali su sve bez naročitog obilježja. Jedino ću spomenuti jedno poveće grobište zvano Cmić pod Ilinjačom u Gor. Kotorcu. U ovom groblju ima jedan mramor šljemenjak, na čijem se krovu nalazi natpis, pisan, što je inače vrlo neobično, na jednoj strehi krova šljemenjaka ) stećka :≫A se leži Bog'čin kne'za Stip'ka O(ili) U... či(ča) sin' na s'vojoj zemll na plemenitoi. Družino žalite me: Mlad' si (mjesto sa) šega svita otiđoh. Jed'n' bih u maike. Ase pisa Ugarak≪. U ovoj nekropoli ima oko 40 stećaka. Mnogo i zanimljivih sredovječnih nekropola ima malo podalje odavle i to od Presjenice počevši pa preko Prečana i Ledića sve do ped Treskavicu planinu. Presjenici kraj puta ima jedan stećak s ovim natpisom: (Se) le(ž)i Hrel(a....) mnog (z)emle obideh' i (d) omom' dođoh (i p) očteno postah i n(a) svoi baštino (i) (le) goh'. Natpis podsjeća na onaj s Vlađevina, kako ćemo na drugom mjestu vidjeti, gdje se također o umrlome veli da: ≫obiđe mloge zemle a doma pogibe a za nim ne osta ni sin ni brat. Iznad Presjenice ima na Prečkom Polju velika (preko 100 stećaka) i vrlo lijepa nekropola s neobično lijepim vidikom na vrh Bjelašnice i na ostalu okolicu. Na jednom spomeniku piše, da pod njim leži neki Ivan: Se leži Ivan na svojoj zemli Bratja i družino žalite me. Ja sam bil jako vi a vi ćete biti kao i ja. — Se siće Radić'. Ovaj se natpis čita na ploči odozdo prema gore i time se razlikuje od ostalih. Na Brdanjku između Zabrđa-Toplice u dolini rijeke Lepenice ima jedan stećak, na čijem je začelju isklesan plemićki grb u obliku vučije glave otvorenih ralja. Natpis unaokolo grba i s desne strane stećka kaže nam, da je tu zakopan jedan bosanski velikan. Natpis glasi: ≫Se zlamene kneza Rodoe velikoga kneza bosanskoga, a postavi e .. sin' negov' knez' Radić' z božiom pomoćju i svoih' vjernjeh' a s inim ni ednom' inom' pomoćju, nego sam o(n)≪. Knez Radoje identičan je s Radojem Dragoslićm, koji se spominje 1399—1405, a sin mu Radić, kako veli Ljubo Stojanović, jamačno je Radić Radojević, od 1420. Knez Radojević bio je velmoža kralja ižvrtka II. Tvrtkovića a spominje se u listini od 16. kolovoza 1420. Otac mu Radoje spominje se 1400. kao župan u listini kralja Ostoje, te je imao kao kraljev povjerenik, kada je ovaj darovao Hrvoji Livno, ispitati, kaknarod misli o ovoj donaciji (Glas. zem. muz. 1914, 236). Do ovog spomenika lako se može doći samovrom preko Kiseljaka ili pješice sa želj. stanice Tarčin Već je zanimljiv i natpis na spomeniku kneza Batića i sina Kopošićima nedaleko župske crkve u Cemer više žj. stanice Ljubine (Semizovac— Cevljanovići) .Natpis glasi: ≫fVa ime otca i sina i svet(o)ga d(u)ha amin'. Se leži knez' Batić') na svoi zemli na plemenitoi milestiju b(o)žiom i slavnoga (g(os)p(o)d(ijna krala Tvr'tka knez' bosanski. Na Visokom' se pobolih na Dobuku me d(a)n' dolde. Si bilig' postavi gospoja Vukava s moimi dobrim, ') živu mi vjerno služaše a mrtvu mi posluži ≪. Kraj ovog spomenika nalaze se još dva tri u neposrednoj blizini, te je po svoj prilici ovom malo groblje služilo isključivo za pokapanje članova Batićeve obitelji. Upada u oči jedan drugi šeljemenjak stećak s imitacijom krova na obje vode a svud unaokolo sa sve četiri strane ukrašen isklesanim spiralama. Može biti da je pod njim iznimno zakopana Batićeva žena, koju on onoliko hvali. Ovakvih imitacija krovova na stećcima vidi Se i na putu iz ĆevIjanovića prema Olovu na domak Junakovca. O našim bogumilskim spomenicima samo iz okolice Sarajeva mogla bi se čitava knjiga napisati. Sudeći po njihovoj izradi i veličini, vladao je u ono doba veliko blagostanje u kraju oko današnjeg Sarajeva ili tadanje Vrhbosne, jer samo imućniji ljudi mogli su onakve spomenike postavljati. Stari ljudi u okodci Trnova pričaju, da jedan domaćin u ono doba ne bi dao svoje kćeri za momka, koji ne bi mogao da pokamenuje t. j. da navuče spomenik na grob svojoj ženi, ako bi ona prije njega umrla. Ova priča je zanimljiva i zbog toga, jer iz nje razabiremo, da su naši sredovječni pređi bogumilske vjere svoje žene poštivali i voljeli može biti više, nego mnogi oni iz crkvenog braka. Kad je baš riječ o Trnovu, spomenut ću iz ondašnjeg sela Turova . jedan zanimljiv mus.imanski nišan.; Na jednoj njegovoj strani isklesana! je vrlo nezgrapna ljudska spodoba a na drugoj lik zmije otrovnice, koja je prilično naturalistički izrađena. Ovdje je, kako se čini, pokopan neki narodni vrač, koji je liječio ljude od ujeda zmija. Nišan po svome obliku potječe iz doba prelaza bogumila na Islam. Baš i na samim stećcima vrlo često nalazimo isklesanih otrovnica, valjda također kao simbol tadanjih narodnih liječnika od ujeda zmija. Ovom ću prilikom spomenuti još! jedan zanimljiv muslimanski onlzak ili podebeo nišan, doduše malo neobičnog oblika iz sela Govedovića, u i Zijametu Crna Rijeka kraj Trnova.Na tom nišanu isklesan je konjanik u potjeri za jelenom; lovac je oboružan kopljem. Iznad ovog lovačkog prizora ima isklesano bosančicom pisano pismo, ali ga dosada nismo još odgonetnuli. Inače spomenici iz neposredne okođ lice vrlo oskudijevaju na omameni tici uopće, a napose na figuralnoj ornamentici. Jedan jedini spomenik s prizorom lova na jelene našao sam na Bulovu Brdu više sela Šišica u Zijamet Crnoj Rijeci, nedaleko Trnova (kot. Sarajevo), na kojem je i prikazan lovac na konju, kako progoni jelena. Radnja je prilično surova. ' *) Ovakav natpis pisan na krovu nalazi se i na jednom dječjem stećku u groblju na Radimlji kraj Stoca. *)Knez Batić je istovjetan s Batićem Mirkovićem od g. 1405—1420., a Vukava s Vlkavom od g. 1404—7.