Kada se vrši kakav veliki popravak ili posao na kući, onda pametan, domaćin i one manje stvari na kući i oko nje dovršit je, jer kaže: Ako ne ću sada, ovom prilikom, i ne ću više! A poznata je i ona mudra izreka: kuj gvožde, dok je vruće, jer poslije utaman napor i trud. Naši se dani zovu POVIJESNA PRILIKA ne samo zato, što se u njima rodila Država, nego još više zbog toga, što su prigoda, da se riješe mnogobrojna, krupna pitanja, koja predstavljaju temeljne stupove državne zgrade. Kad se sjetimo, koliko se kod nas u ovo kratko vrijeme donijelo novih zakona, propisa i uredaba; kada pomislimo, koliko se pitanja načelo i u političkom i u kulturnom i u društvovnom pogledu — onda, možda, mnogima to izgleda i previše. Neki će, možda, kazati, da je to preveliki teret i zadatak za ovako kratak rok. A mi velimo: to je znak dobrog psihološkog oka, ispravnog opažanja i pravilnog osjećanja vremena i prilike, koja nam se, evo, nudi, pa ako ju danas no iskoristimo, sutra će možda biti kasao. IMА PITANJA, KOJA SE RJEŠAVAJU ONAKO, KAKOVA JE »KLIMA» OKO NJIH; POSTOJE ZADATCI VREMENA, T. J. NEODGODIVI ZADATCI! U času nanešene ti uvrede l Ijutine možeš nekome prilijepili i zaušnicu, pa će ti momenat, u kojemu si se nalazio, služiti na sudu kao opravdanje ili olakotna okolnost. Ali ako si nakon uvredo otišao kući objedovati, pa si se vratio da obračunaš s neprijateljem, tvoje će se djelo sasvim drugiije ocijeniti. Mi smo na pozornici, gleda nas svijet i povijest, ali i oni nas promatraju pod vidom prilika i vremena, u kojima smo postali. Baš to vrijeme nam je najbolji branitelj, A UJEDNO l NAJJAČI SAVJETNIK, POMOĆNIK I PUTOKAZ.Ne će nam više nikada naša stvarnost biti tako jasna, očigledna, opipljiva i prisutna kao baš sada, pa je na nama, da tu svoju stvarnost »ulovimo», prihvatimo i rješavamo, jer što kasnije, to će nam sve nejasniji biti put. SAD je najsvježija uspomena na prošlost i na sve ono, što u njoj nije valjalo! Sada je najbudnlja naša svijest i najjasnija spoznaja, o svim našim zabludama i pogrješnim nazorima. Ovo je momenat reflektiranja o sebi, pregledavanja i obračuna, gledanja po sebi i zavirivanja po svim ćoškovima, u svrhu popisivanja i brojenja! A taj momenat ne dolazi tako često! Sada su vruća srca, a nacionalne svijesti na vrhu. Sada sve vidimo, što treba, sutra će se već mnoge stvari zamrsiti i sakriti.Sada su svu naša pitanja u »originalu» zato ih se treba prihvatiti, jer, odgođena i netaknuta, sutra će postati složenija, teža i nepristupačnija. Čekali smo vjekovima, dok smo u planu sudbine i kotaču vremena došli na red. Sad je prigoda pokucala i na naša vrata, a ako joj se ne odazovemo, počekajmo, dok ćc nas opet cvati.ISTO KAO ŠTO JE NAŠ KORAK STVARANJA VLASTITE DRŽAVE BIO NEODGODIV, TAKOVE SU NARAVI I MNOGOBROJNI NAŠI UNUTARNJI ZADATCI I PROBLEMI. Za pojedine manje korake ima uvijek vremena, ali mi počinjemo iznova, mi krčimo, rušimo, odbacujemo, stvaramo krupne poteze, zahvate, reforme, revolucije i operacije, A OVE NE POZNAJU ODGAĐANJA, NEGO SE SAMO JEDNOM NUDE NA USPJEŠNO RJEŠAVANJE.Ovo je vrijeme, kad se ne može rješavati »na rate» sad jedno, onda drugo! Potreban je jedan opći pogled i organski zahvat stvarnosti u cjelini. OVO JE PRILIKA. KAD JE BOLJE SVE POMALO NAČETI, NEGO SAMO JEDNO RIJEŠITI DO KRAJA, A OVE DRUGO ZAPUSTITI! Baš sada se utiru putovi, a kad se pokažu, i označe, onda ih je lako produbiti i nastaviti. Kao spašeni brodolomci i pušteni zatvorenici, sada smo u najjačoj mjeri zabavljeni sa sobom, sada nam je najčišći pogled u stanje i potrebe, pa moramo tu, okolnost obilno iskoristiti, u svrhu i vlastite koristi i njege. Ne odgadajmo zato, jer ako bismo predaleka otišli, ohladili bismo, izgubili iz vida i zaboravili! A AKO JE IKOME POTREBNO DA PAMTI ONO, ŠTO JE BILO, TO JE U PRVOME REDU NAMA URVATIMA! Oni propisi i zakon, što smo ih i gore spomenuli, govore, da vam se žuri, a to i treba. Mi i ne mislimo, da ćemo odmah sve riješiti do kraja, ali mi smo svijesni prilike i vremena, mi hoćemo sastaviti popis svih naših pitanja, da nam do sutra koje ne uteče, da se ne zabašuri i ne sakrije...