Kao grana pustili smo korijen, u drugim zemljama gdje, hvala Bogu, živimo, a stara stabla neka se ne premještaju! Zbog toga neka se i stari obicaji ne bace u zaborav. To je i cilj ovih redova. Ovim rijecima Laura Papo Bohoreta uvodi citaoce u pricu o sefardskoj ženi Bosne, donoseci dašak nekog prošlog vremena i obicaja, oslanjajuci se na kazivanja svoje majke Estere. Pišuci svoju knjigu zapravo kao amanet koji su nam naše bake ostavile. I Bohoreta i književnost kojoj je pripadala gotovo da su n .....
Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.