Svi koji su bilo kad procitali neku knjigu Arsenovih stihova ili su ga samo pažljivije slušali kad je pjevao svoje pjesme, podjednako šlagere ili šansone, neizbježno su ponijeli dojam da se družio s nekim tko umjetnicki leženo izrice svijet vlastitih iskustava. Da, baš tako, bilo da su ta iskustva melankolicna od ljubavi, opojna i zanosna od mirisa njegova zavicaja, gorka od iskustva boli ili ironicna u odnosu na socijalne datosti. To je njegovoj poeziji davalo stišani fon i bliskost najiširim s .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.