Izlazim juce s jednog od sarajevskih fakulteta i cujem prilicno veliku grupu studenata kako se jedni od drugih opraštaju uz zvonak vjerski pozdrav. Pomislih kako je to sada postalo uobicajeno i kako se sve rjede cuje ono nekadašnje dobar dan i do videnja. Možda ništa tako upecatljivo ne govori o novijem dubokom preobražaju društva kao promjena u nacinu pozdravljanja. Kroz svoj uobicajeni pozdrav citavo društvo se, u stvari, predstavlja. Dovoljna vam je jedna kraca šetnja u nepoznatom gradu, pa d .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.