Pocetkom osamdesetih, moj otac je cesto poslovno putovao u popularno inostranstvo. Bilo je to u mojoj porodici, a vjerovatno i šire, vrijeme relativnog obilja. Sa svakog putovanja otac je donosio inostrane poklone: pored ploca sa spiska koji bih mu ja dao da traži po stranim radnjama (ploce sa muzikom koje je on skupno zvao "struganje"), donosio je i stranjsku cokoladu (Toblerone ili Milka, za razliku od našeg Brace ili naše Seke), a ponekad i najmodernije, po sarajevsko-bosanskim standardima, p .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.