Kad sam išao u školu pa ne naucim neku lekciju i zapnem prilikom odgovaranja, tada izgovorim spasonosnu poštapalicu "ovaj". Taj zastoj odglumim kao da nešto razmišljam, dozivam u sjecanje potreban podatak, a ustvari cekam da mi neko došapne potrebno ime, datum ili formulu. U ta lijepa vremena bilo je i drugih poštapalica, ne samo u školi, nego i u svakodnevnim razgovorima, prilikom udvaranja djevojkama, a i u govoru javnih licnosti: dakle, naime, to jest, mislim, ustvari, eeee, aaaa, uuuu.... S .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.