Žao mi je što sa Janom nisam više hodao i drugovao, on je od onih koje kao da oduvijek poznaješ, ali i malo mi je bilo dovoljno da mi se ureže njegov osoben izražajan nacin gledanja i hodanja, a koji posebno ožive, kada se nadete na nekoj od zaravnjenih gradina, gradova, zidina, cesmi, konaka, utvrda, grobova... kad cujete i njegovo pricanje, osobno i isprekidano... "Eh, ovdje ti se onaj Hrvoje zaustavio, poceo zidine, jel, ... ali ga na prevaru odvedu i ubiju, negdje prema Nevesinju..." Ovo je .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.