Nedavno je, u osamdeset osmoj godini, umro Esad Kulenovic, stric Tvrtkov, pa sjedoh da zapišem jedno ratno zbitije - nek to bude moj pomen pokojniku koga nisam vidio nikad, ali mi se odnekud cini da mnogo znam o njemu, možda i zato što u glavi nosim jednu njegovu recenicu i u njoj nezaboravnu krajišku rijec koja mi svijetli snažno kao reflektor. Devedeset druge, Hamo, Bimbo i ja krenuli na Lav, na sahranu Lide Kulenovic, žene Tvrtkove. Kad smo prošli medicinski fakultet, uspu granate, a mi pob .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.