Nedavno sam sreo jednu finu gospodu cije mi je lice bilo poznato, ali ne i ime što nam se, s nagomilanim godinama, cešce dogada. Obratila mi se prva: Dobar dan. Ja sam, znate, supruga Danila Bilanovica. On je bio ambasador u Indiji, sjecate se. Mi vas znamo još iz onog doba. Kakva slucajnost, rekao sam. Otkako ste u Oslobodenju obilježili desetogodišnjicu Danilove smrti, cesto pomislim na njega. Ne samo zato što je bio, zajedno s vama, u Indiji, koja je u mojoj porodici bila jedan od snova mlado .....
Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.