Nekad davno, davno, Affan je naslikao svoj prvi pejsaž Hercegovine, ušao je u njega i u njemu se trajno nastanio. Možda je to bila slika Starog mosta u Mostaru, možda zelene Neretve, možda pepeljastih hercegovackih brda, posutih akcentima rijetkog cvijeca? Tek, ta imaginacija, ta slika postade Affanovo doživotno stanište, bez vrata za izlaz, za bijeg i odlazak negdje drugdje. Bi mu dozvoljeno da se, unutar, iz slike, javlja i oglašava da slika! Tamo, u toj imaginaciji Affan Ramic je našao svoje .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.