Nedavno sam u razgovoru sa jednim bivšim djelatnikom tehnickih službi Narodnog pozorišta u Sarajevu cuo zanimljivu konstantaciju da je u jednom malom mjestu pokraj Sarajeva, u nekoj vrsti spora, sa tamošnjim opcinskim mocnikom taj moj poznanik kao važan argument iznio cinjenicu da je on nekada radio u tvornici umjetnosti... Razmislio sam, u tenutku, kako zapravo to teatri u neku ruku i jesu, a onda sam pokušao misliti o adekvatima... Toj logici... Jedan od takvih adekvata su, zasigurno, naše vel .....
Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.