“Tebe znam, Abdurahmane. Ostali su nam drugdje kopani. A živi, svuda po svijetu se raspršili. Iz korijena ovog cempresa primam poruke vas umrlih, a iz kalema dodirnutog neba rijeci živih. Povezujem ih u kristalisani dah ptica i odgonetam. Ja, slikarka iz svijeta, došla u ono gdje sam bez ostatka. I Muha, takoder. On, otpisani porodicni ogranak, a ja, otkinuti. Prikupljamo ih na vrhu ovog cempresa.” Jasmina Musabegovic ŽENE, GLASOVI. Novi roman Jasmine Musabegovic može se citati kao treci u .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.