Prokomentarišite najnoviju situaciju u Parlamentarnoj skupštini BiH i činjenicu da je predsjedavajući Savjeta ministara BiH Adnan Terzić nakon pritiska srpskih poslanika promijenio stav. Terzić se već duže vrijeme ponaša neprimjereno, a apstraktan je bio i njegov stav kojim nije želio da provede odluku Parlamenta, te je direktno proizveo situaciju u kojoj je sjednica morala biti prekinuta. Evidentno je da je on bio uzrok i povod kompletnih problema u radu Parlamentarne skupštine BiH. Prema svim kriterijumima u normalnim zemljama ovaj incident bi bio dovoljan za podnošenje ostavke predsjedavajućeg Savjeta ministara, ali Adnan Terzić nema taj osjećaj i do toga neće doći. Kompletna ova situacija govori u kakvim uslovima živi BiH. BiH i njene institucije nekako opstaju i krpe, a jasno je da egzistiraju pod snažnim uplitanjem međunarodne zajednice. Međutim, bez pojačavanja nivoa odgovornosti funkcionera u BiH dugoročno neće biti povjerenja u ovu državu. Naravno, da bi BiH dobila izgled koji bi bio njen konačan izgled mora dostići konsenzus o tome kakva je ovo država i kuda planira da ide, a ne da bude projekat međunarodne zajednice koja ovdje nastoji da implementira jedan konceptualno idealan, ali nerealan, pristup organizacije države. Neko u međunarodnim krugovima to ne želi da shvati, što dokazuje i posljednje ponašanje predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH. Da se ovakva situacija dogodila u RS vjerovatno bi nastupili snažni pritisci. Ipak, raduju me izjave visokog predstavnika u BiH da je sva odgovornost za stanje u BiH na lokalnim snagama. Neka međunarodni predstavnici prepuste tu odgovornost nama, jer činjenica je da je odgovornost upravo na Terziću, meni i ostalima da institucije u kojima radimo dovedemo u stanje opšteg dobra i da položimo račune svom narodu. To je ipak nemoguće uraditi uz stalne pritiske i priče o velikim reformama, koje se svakodnevno u BiH serviraju kao pitanje koje je biti ili ne biti za ovu državu. Ustavne promjene Neodgovorno ponašanje političkih krugova iz Federacije BiH prošlo je nekažnjeno na primjeru ustavnih promjena na kojima je uložen veliki trud i vrijeme domaćih i međunarodnih političara. Jesu li BiH političari spremni da preuzmu odgovornost i do kada će ovakva ponašanja biti tolerisana? Kod nekih političara ovakav model je mogao prolaziti, ali kod mene neće. Ja želim i dijalog i partnerstvo i sa međunarodnom zajednicom, jer ti ljudi su uradili mnogo dobrih stvari za BiH. Međutim, loše stvari tih ljudi tek sada dolaze do izražaja. Umjesto da su nastojali da naprave institucije, koje bi obe-zbijedile autoritete, oni su od političara na lokalnom nivou pokušavali da naprave poslušnike i poltrone, koji su za njih po pravilu uvijek bili krivi. Na žalost toga nije bilo i BiH sa početka ove priče neće biti uspješna sve dok određena pitanja ne budu dogovorena unutar države, bez međunarodnog nametanja bilo kakvih rješenja. Ja lično sam više vjerovao u budućnost BiH prije pet - šest godina, pa čak i neposredno poslije rata, nego što to vjerujem danas. BiH je država sa mnogo problema i u nju samo vjeruju oni koji sa pričom o reformama pokušavaju da ostvare uspjehe u ličnim karijerama. Mi koji živimo u BiH, sve manje vjerujemo u državu koncipiranu na ovakav način. Uvjeren sam u ogromne probleme države, s obzirom da i međunarodna zajednica i značajan dio političkih sturktura u BiH po svaku cijenu želi centralizaciju i majorizaciju države. Plan je univerzalizacija svih prava, a suštinski cilj je potjecinjavnje socijalnih, regionalnih, etničkih i drugih grupa. Ovaj koncept ne može da prođe u BiH i zato traje jedna ovako ogorčena borba.Sjajna prilika za preuzimanje odgovornosti bile su ustavne promjene. Nekoliko puta ti pregovori su propadali, ali uspjeli smo da dođemo do jednog koncepta koji smo predložili Parlamentu. Ljudi koji su garantovali da će prijedlog imati dovoljan broj glasova, to nisu obezbijedili. Imamo debakl u Hrvatskoj demokratskoj zajednici, odstupanje jednog broja ljudi iz Stranke demokratske akcije, dok je Stranka za BiH očigledno od samog početka bila u predizbornom naletu. Da li je moguće doći do promjena Ustava BiH i kako? Ja i dalje ostajem na pozicijama da promjene Ustava mogu da se grade samo na konsenzusu. Ukoliko se stvori većina za izglasavanje amandmana predloženih u martu, već ovih dana možemo izglasati promjene Ustava BiH. Međutim, ako promjene uslijede nakon izbora, onda ćemo zahtijevati cjelovito razmatranje ustavnih pozicija. I ovo što je već dogovoreno trebaće još jednom preispitati kako bi se utvrdilo da li je to pravo rješenje.Atmosfera, koja je stvorena u Federaciji BiH, da RS predloženim amandmanima nešto dobija, nije realna. RS ništa ne dobija. RS je samo pokazala spremnost da bude dio kompromisa. Entitetsko glasanje, koje je postojalo i do sada, ostalo je važeće. Iako neki uporno pokušavaju da to pravo oduzmu entitetima, moram poručiti da to neće uspjeti. RS je dala ovlaštenja iz oblasti bezbjednosti i sigurnosti, koja ja smatram lošim rješenjem i mišljenja sam da bi ih trebalo redukovati. Ukoliko amandmani iz marta ne prođu sada, poslije izbora rješavanje ovlaštenja iz ovih oblasti neće biti stavka za koju ću se zalagati. Nadležnost entiteta i države BiH trebalo bi podijeliti u oblastima bezbjednosti i sigurnosti. Osnova za moju i podršku moje partije u novim ustavnim aranžmanima će biti uređenje BiH kao federalne jedinice sa jasno podijeljenim nadležnostima po svim pitanjima. Ta zajednica mora afir-misati pravo na samoopredjeljenje posredstvom prava na referendum, koji bi bio organizovan u demokratskim uslovi-ma koje bi propisala Evropska unija. To će otvoriti mogućnost da ljudi odluče šta misle i žele od BiH. To je nešto što imaju svi narodi u okruženju, nešto što je dio Povelje UN i starije je od priče o nepovredivosti granica, jer činjenica je da su sve granice povrijeđene. Mišljenja sam da ljudi kada nemaju ta prava, ne mogu da vjeruju u zajednicu u kojoj žive. Reforma policije U BiH je, osim reforme Ustava, u ovoj godini aktuelna i reforma policije koja je na samom startu ušla u jednu krizu. Kako izaći iz te krize i nastaviti reformski proces koji je predu-slov pregovora o Stabilizaciji i pridruživanju EU? Visoki predstavnik u BiH jasno je rekao da će oni koji kažu ne reformi policije biti okrivljeni za nepoštovanje Sporazuma o reformi policijskih struktura u BiH. Mislim da Svarc-Siling mora da povede računa kako prezentuje neke stvari, jer njegova izjava upućuje da je Sporazum čitao od polovine, a ne od početka. Da je čitao od početka, pročitao bi i način na koji je predviđeno formiranje Direkcije za reformu policije, te bi vidio da tada nije poštovan Sporazum. U Direkciji postoji stranac koji ima pravo odlučujućeg glasa, što Sporazumom nije definisano, te bi trebalo da interveniše i insistira da Savjet ministara BiH oformi ovo tijelo u skladu sa Sporazumom. Ove izjave visokog predstavnika navode me na misao da će i on ući u proces jednog stereotipa u kojem se traži apsolutna poslušnost. Koncept reforme policije, koji mogu da prihvatim i za koji ću dati sagla-snost, jeste onaj u kojem RS neće biti bez policijske strukture. Ako oni imaju neki drugi način za rješavanje ovog pitanja, neka ga i završe. Ja ću pozvati narod na neposlušnost, jer ovo je stvar koja se mora završiti konsenzusom svih. RS je veoma kooperativna u pogledu reforme policije. Prihvatamo jedan zakon, budžet na nivou BiH, ali tražimo da zakon jasno definiše policijsku strukturu u RS i da zajednički budžet bude realizovan posredstvom budžetskog sistema RS. Ovim zahtjevima se sama RS integriše u BiH, a neko očigledno hoće da izbjegne tu integraciju. Ja samo hoću policiju u koju će svi građani imati povjerenje, a ne policiju BiH koja će biti strano tijelo u Banjoj Luci. Prozivanje da RS ne poštuje sporazum dovešće nas u situaciju da o svemu popričamo vrlo otvoreno, bez obzira na autoritete, visokog predstavnika ili bilo kojeg ambasadora. Moram reći da se ambasadori u BiH u posljednjih deset godina ponašaju kao nigdje u svijetu. Oni dolaze u BiH i upravitelji su ove zemlje. Vladaju bezbjednošću i sigurnošću ove države, a građani BiH još su na viznom režimu u svim tim zemljama iz kojih oni dolaze. Prošlo je stotinu dana rada Vlade RS. Ocijenite sa Vaše pozicije protekli period. Sa tri riječi mogu samo da kažem da sam umoran, preumoran i da želim da se naspavam. Međutim, to nije opravdanje i mogu da naglasim da smo u sto dana uspjeli sve predviđene zakonske akte da predložimo i usvojimo u Narodnoj skupštini RS.U najavljivanoj borbi protiv organi-zovanog kriminala naišli smo na prepreku u vidu Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH, koji je jedan otuđeni centar moći i uopšte ne služi jačanju pravosudnih funkcija u BiH. U ime Vlade RS veoma brzo ću predložiti NS RS da preispitamo prenos ovlašćenja u toj oblasti i vratimo ih na nivo RS. Mislim da je tada bilo bolje i radilo se sa više odgovornosti. Sada razni ljudi sa visokim platama pokušavaju da budu iznad stvarnosti, a organizo-vani kriminal u BiH nikada nije bio jači nego u posljednje dvije do tri godine. Visoki sudski i tužilački savjet ništa nije učinio da spriječi taj kriminal, ali su pravnom perfekcijom pokušali da opravdaju visoke apanaže koje dobijaju u BiH. Svojim ponašanjem doveli su u pitanje dignitet ljudi koji u BiH pokušavaju da se bore protiv organizova-nog kriminala. Zašto je Branko Perić čekao dva mjeseca da saopšti svoj stav i da eliminiše jedan broj ljudi koji je imao želju i bio je spreman da se upusti u ovu borbu. Ovim postupkom Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH nanesena je ogromna šteta. U samom konceptu zaustavljen je jedan proces, a sve se moglo izbjeći samo da su stavovi rečeni nekoliko dana ranije. Vlada RS bi prihvatila njihovo mišljenje i ne bi došla u poziciju da snažna podrška, koja je davana formiranju specijalnih sudova i tužilaštava, bude devastirana. Međutim, ovi postupci neće spriječiti Vladu RS u borbi protiv organizo-vanog kriminala i već na prvoj sjednici NS RS naći će se izmjene i dopune zakonskih akata.Formirana je i Komisija za reviziju privatizacije u RS, koja bi trebalo da djeluje u skladu sa setom ovih zakona usmjerenih na borbu protiv organizovanog kriminala. Jasno je da ni jedan propust u privatizaciji nije mogao da se dogodi, a da nije bio djelo organizovane grupe ljudi. Sada je i to blokirano, jer još ne djeluju specijalno tužilaštvo i sud. Suprotni politički tabori često komentarišu da je propust u vezi sa imenovanjem specijalnih tužilaca smišljeno učinjen kako bi se borba protiv organizovanog kriminala svela samo na predizbornu priču. Realno gledano, efekti ovih zakona nisu ni mogli da se realizuju do oktobarskih izbora. Ja mogu da nosim tu vrstu kritike, ali političke snage koje to ističu apsolutni su promotori kriminala u RS i to je dobro poznato. Srpska demokrtska stranka vodila je javne napade na ovaj koncept borbe protiv kriminala, a Dušan Stojičić bio je najoštriji kritičar. Međutim, kada otvorite knjige vidjećete da je Stojičić prisutan u bar pet privatizacija, ali ne preduzeća koja su revitalizovana i uspješna. Zbog toga nije ni čudno što se Stojičić bojao ovog plana i pokušao da sruši sistemski koncept borbe protiv organizovanog kriminala. Dolazi era referenduma Koliko na Vaše mišljenje utiče najnovija situacija izazvana referen-duom u Crnoj Gori? -Mislim da je dobro to što se u Crnoj Gori sve odvijalo ovako kako se odvijalo. Takođe, mislim da ako jedni imaju pravo na referendum, zašto ga ne bi imali i drugi. Referendum u Crnoj Gori je nova praksa i dobro je što je donesena odluka koja je potvrđena. Da je nekim slučajem donesena drugačija odluka, u Crnoj Gori bi ostale snažne snage koje bi i dalje potencirale priču o odvajanju, a ovo je odluka koja može obezbijediti da ljudi riješe mnoge probleme koji su egzistirali u neraščišćenim odnosima Srbije i Crne Gore. Takođe, smatram da odluka crnogorskog naroda neće posebno uticati na BiH, ali činjenica je da je referen- dum pokazao način na koji bi trebalo da se promoviše politika dugoročnog demokratskog procesa razdvajanja, što bi svakako moglo da bude poučno u BiH. Još jednom ponavljam da mislim da bilo koji narod u BiH ima pravo da demokratski odluči o svojoj sudbini. To što Evropa u ovom trenutku ne dozvoljava taj čin, ne znači da ga neće dozvoliti u budućnosti. Takođe, smatram da bi to mogao da bude dobar model i za rješavanje sudbine Kosova. Bez obzira na činjenicu da je tamo većina Albanaca i hipotetički bi bila poznata odluka tog referenduma, taj demokratski čin bi trebalo da postoji i u tom dijelu regije. Svakako, referendum u Crnoj Gori biće podsticaj za mnoge zemlje u regiji i Evropi i mislim da dolazi era referenduma. Priča o atentatu Posljednjih dana bila je aktuelna i dojava o planiranju atentata na Vas. Plašite li se i kako gledate na svu tu situaciju? Nisam naivan da ignorišem situaciju. Tragična iskustva, kao što je ubistvo srpskog premijera Zorana Đinđića, ukazuju da to nije bezazlena priča na ovim prostorima. Vidim da ima onih koji tvrde da je to iskonstruisana priča kako bi sve u vezi sa Miloradom Dodi-kom izgledalo spektakularno. Ja nisam čovjek koji bi uradio tako nešto. Ne bih nikada nametnuo psihozu svojoj porodici, stranci, Vladi, prijateljima. Dobili smo relevantne informacije institucija o tome, među kojima MUP Srbije, SIPA, OSA, a ministar unutrašnjih poslova Srbije jasno mi je ukazao ko su naručioci tako nečega i sve djeluje veoma ozbiljno.