"Djeca mi u Srebrenicu dolaze samo preko vikenda i to ako se uspije obezbijediti nešto novca. Vozuca je daleko i za gorivo ili autobusku kartu treba tridesetak maraka da bi nekako došli. Ali šta cemo izbora nemaju, jer samo ako su tamo mogu preživjeti, a i mi s njima. Tamo ima posla, a ovdje samo bijeda, jad i cemer". Ovo su rijeci Ahmeta Husejnovica koji se prije cetiri godine vratio u Srebrenicu, odvojivši se po ko zna koji put od svoje porodice u posljednjih dvanaest godina. On je imao srecu .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.