Poceo sam odmotavati sav svoj provedeni život, pacenicki i sjecati se dana sretnih i nesretnih u srednjoj školi u Zenici, kad me iz misli izbaci zvuk teških kljuceva i lupa ulaznih vrata u samici br. 28. Ušao je stražar i pita me šta sam se toliko zamislio i kaže mi kad otvara vrata da trebam vec biti na nogama. Izvinio sam se i brzo ustao, on mi kaže, ajde, uzmi dorucak. Navece, tj. popodne oko 16 h, cujem kako iz daljine zvuk muzike koja je dopirala iz kino-sale, muzicke sekcije K.P. Zavoda Z .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.