Pripreme Vašeg Reala iz Sociedada su u punom zamahu. Kakav tim imate na raspolaganju ove sezone, kakve su ambicije kluba? Ekipa je uglavnom ista kao i prošle godine, izuzev šest-sedam igrača koji su napustili klub. Imamo četiri-pet novih igrača kao i dva-tri iz omladinskog pogona. Sto se tiče ambicija kluba, na prvom mjestu nam je stabilizacija ekipe. Želimo biti u gornjem dijelu tabele, od desetog mjesta pa naviše, eventualno do pozicije koja vodi u Kup UEFA. Ekipa je u zadnje tri-četiri godine imala problema i stalno se borila za opstanak. Nadam se da smo ove godine sa pojačanjima napravili dobru ekipu i s razlogom se nadamo da ćemo uspjeti u svojim namjerama. Najviše interesa u Španiji zaokuplja drugi Real, onaj iz Madrida. Stigao je novi predsjednik, Predrag Mijatović je novi sportski direktor... Promjena je bilo i prethodnih godina, ali posljednje tri godine Real nije uspio ništa osvojiti. Šta predviđate ove sezone, može li Real promijeniti kurs sa novim ljudima? Štaje njihov najveći problem? Problem Reala je bio što nisu napravili pravu ekipu i nisu odgovorili zahtjevima modernog fudbala. To je Barcelona napravila sa Frankom Rijkaardom. Dali su mu dovoljno vremena i novca da napravi dobru ekipu. Real je lutao. Koncepciju igre je gradio na individualcima, više je razmišljao na marketinški nego na sportski način. Iza nas je Svjetsko prvenstvo. Je li se, po Vašem mišljenju, u Njemačkoj dogodilo nešto revolucionarno? Ja mislim da se ništa veliko nije desilo. S obzirom na očekivanja cijelog svijeta, možda je ispadanje Brazila u ranijoj fazi bilo veliko iznenađenje, naravno negativno. Mislim da je Francuska imala više zasluga da osvoji Mundijal od Italije. Međutim, fudbal nije samo lijepa igra nego su tu i neke druge stvari. Italija je najbolje iskoristila sve mogućnosti, znala je koliko može. » Ali,jošjednom ponavljam, u Njemačkoj nije bilo nikakve revolucije. Svi ovih dana pričaju o Zidaneu i njegovom potezu, svi imaju neko svoje stajalište o njegovoj gesti i svemu onome što se prethodilo tom potezu. Pretpostavljam da i Vi imate svoje mišljenje? To sto je Zidane uradio ni on sam nikada u životu neće moći opravdati. Svjestan je da je uradio nešto sto nije trebao. Međutim, mislim da to ne bi trebalo da ostavi neku veliku mrlju na njegovu karijeru. Nije uredu to sto je uradio, ali Zidane je po meni igrač koji je obilježio zadnjih 20 godina svjetskog fudbala. Reprezentaciju naše zemlje, za nešto više od mjesec dana, očekuju nove kvalifikacije za EURO 2008. godine. Kakve su nam šanse u grupi sa Grčkom, Mađarskom, Maltom, Norveškom, Turskom i Moldavijom? Teško mi je davati neke prognoze jer vrlo malo znam sta se desava oko reprezentacije. Gledao sam u zadnjih nekoliko godina samo dvje-tri utakmice nase reprezentacije, znam neke nase igrače, ali sve je to nedovoljno da bi dao prognozu za ove kvalifikacije. Da li to znači da niste u kontaktu sa ljudima iz nogometnog Saveza? Vrlo konkretno, nemam u zadnje vrijeme kontakata ni sa kim, bar ne sa ljudima u Savezu. Inače, kako ste se rastali sa tim ljudima, nakon što ste odlučili otići iz reprezentacije? Rastanak je bio normalan. Nije bilo nekih velikih priča. Ja ustvari nikada nisam razmisljao da napravim neki oprostaj, jedostavno kad je dosao momenat u kojem sam vidio da ne mogu da dajem reprezentaciji ono koliko sam ja mislim da mogu, rekao sam da je gotovo i stavio tačku. Zar Vam nije bar malo žao što u Vašu čast nije organizirana oproštajna utakmica? Nije mi žao. Ne mislim da sam ja ni na koji način zaslužio neke velike rastanke. Meni je fudbal dao puno i ja sam fudbalu zahvalan. Zahvalan sam i ljudima u reprezentaciji koji su bili korektni u vrijeme dok sam ja bio tamo. Zanimaju me Vaše trenerske ambicije? Razmišljate li možda o selektor-skoj poziciji? Fudbal je moj život. Da li će doći do toga da ja postanem selektor, da li će sazreti situacija... ja stvarno nemam odgovor na to pitanje. Ali da želja postoji, to je sigurno. U mojim maštama, trener-skim, nađe se mjesta i za reprezentaciju BiH. Vaš brat Menaf je također u Španiji, radi kao menadžer. Koliko pratite igrače iz naše Premijer lige, postoji li možda neki igrač koji bi mogao o bući dres nekog kluba iz Primere? Ne znam, nemam tih podataka i ne bih se usudio reći nijedno ime. Vrlo malo znam kvalitet domaće Premijer lige. Uskoro počinje i nova nogometna sezona u BiH. Vaš bivši klub Velež je ponovo u najelitnijem društvu. Kako ste Vi doživjeli njegov povratak i posljednje tri godine bezuspješnih pokušaja da se vrati u Premijer ligu? Velež je veliko ime u našem fudbalu. Bez obzira sta se događalo ovih godina, ja smatram da je Vele-žu bilo mjesto u Premijer ligi. Bio sam stalno u kontaktu sa svojim prijateljima koji su vodili klub i koji su bili moji bivši saigrači, tako da sam sve to doživljavao na neki svoj, poseban, način. Iz tog razloga, jako mi je drago što je Velež ponovo u Premijer ligi i nadam se da će se klub stabilizirati kao i moj Real (S) i da će u potpunosti vratiti onaj identitet koji je imao ranije. Duške Bajević je prije nekoliko mjeseci izjavio da će Velež, nakon povratka u Premijer ligu, za dvije-tri sezone igrati u Ligi prvaka, odnosno da će osvojiti titulu prvaka BiH. Vjerujete li da mostarski klub ima tu snagu i perspektivu? - Velež ima jednu stvar koju nema puno sredina. Prošao sam mnoga mjesta u svijetu ali nigdje nisam vidio takav talenat i veliku želju za uspjehom. To je jedan veliki kvalitet za igrača, kad hoće da se bavi fu-dbalom. Naravno, za velike utakmice i Ligu prvaka potrebne su i neke druge stvari koje nema, ne samo Velež nego i ostali klubovi u BiH. Potrebna je struktura, proje-kat, vođenje... Prva asocijacija na Velež je stadion pod Bijelim brijegom. Veleža danas nema tamo, vjerujete li Vi da će ga ikada biti, osim kada dođe u goste Zrinjskom? Teško pitanje. Prisustvovao sam razgovorima u kojima su učestvovali uglavnom sportski ljudi. Svi imaju želju da se Velež vrati tamo jer je identifikacija Bijelog brijega upravo Velež. Stadion gdje Velež sada igra je mnogo skromniji od onog što taj klub zaslužuje. Ja mislim da je Veležu mjesto pod Bijelim brijegom i ja bih volio da se to što prije desi. Sto se prije desi, to će biti bolje za sve ljude koji vole fu-dbal. Gledati Velež u Vrapčićima, s obzirom na sve ono što je ovaj klub dao, predstavlja sramotu ljudi koji su mogli ili mogu da utiču na rješenju tog problema. Velež je tokom ovih posljednjih godina, između ostalog, opstao i zahvaljujući velikoj pomoći svojih bivših igrača Marića, Bajevića, Halilhodži-ća, Bijedića, Vas i ostalih. Da li ste ikada razmišljali o opciji privatizacije kluba u kojoj biste vi, bivši igrači, uložili novac i postali većinski vlasnici Veleža? O tome se nešto pričalo, ali nikada se nije ozbiljnije prišlo tome. Situacija u državi i fudbalu je vrlo teška da bi se mogli ozbiljnije pozabaviti tom pričom. Sve su to ljudi koji žive vani, to je veliki zalogaj i to su stvari koje se moraju dobro pripremiti. Sto se mene tiče, želja u ovom trenutku za takvim stvarima ne postoji. I za kraj, povratak u BiH ? Je li to realna opcija ili o tome ne razmišljate? Razmišljam. Ja imam troje djece, oni imaju svoje želje kojima se ja moram prilagođavati. Zelja postoji, nostalgija također, možda svakim danom sve veća i veća. Ja stvarno mislim da ću se jednog dana vratiti u BiH da živim, međutim kada će to biti u ovom trenutku vjerujte da ne znam. Profil: Meho Kodro: Od Bijelog brijega do Barcelone Meho Kodro je u 17 godina igračke karijere promijenio pet klubova. Počeo je 1985. godine u Veležu gdje je ostao šest godina. Uslijedio je odlazak u Španiju gdje se zadržao do kraja igračke karijere. Najprije je četiri sezone proveo u svom sadašnjem klubu Real Sociedadu, a nakon toga doživio vrhunac igračke karijere odigravši sezonu 1995/96 u redovima slavne Barcelone. Ostat će zapisano da je Meho Kodro jedini igrač iz BiH koji je do sada oblačio crveno-plavi dres katalonskog kluba. Do kraja karijere, po tri sezone je proveo na Tenerifima i u Alavesu, gdje je prije četiri godine okončao igračku karijeru. Kodro je jedan od rijetkih bosanskohercegovačkih igrača koji je upisao nastupe u reprezentacijama bivše Jugoslavije ali i BiH. Za bivšu državu '91 i '92 je upisao dva nastupa, dok je dres reprezentacije BiH, između ostalog i kao kapiten, oblačio 13 puta, postigavši tri gola.