Mnogima je odluka da se sa jednog od cetiri minareta cuvene istanbulske džamije Aja Sofije ponovo oglasi ezan, djelovala nemoguce ili šokantno. Onima drugima sve je bilo u sferi moguceg u vremenima opšte tranzicije. Posjecanja radi, kada je prije sedam decenija otac i tvorac moderne sekularne Republike Turske Kemal Mustafa Ataturk najvecu vizantijsku crkvu na planeti, a potom muslimansku bogomolju, pretvorio u muzej, vodene su ceste pozicione bitke da Aja Sofija ostane muzej ili da se vrati u službu islamskog vjerskog objekta. Pokušaj istanbulskog muftijstva da na mala vrata uvede jedan dio Aja Sofije u bogoslužbu mnogima ne ide u prilog. Ponovni pokušaj otvaranja Aja Sofije za molitve postalo je aktuelno u dane kada se slavio veliki pohod oslobadanja Istanbula koji je na spektakularan nacin ucinio veliki sultan Mehmed Fatih 1453. godine. Ulazeci u zidine grada, osvajac i mudrac za koga se drži Fatih je svojim potcinjenim vojnicima naredio “da niko ne smije rušiti bilo koji spomenik kulture u gradu Konstantinopolisu, a narocito da se ne dira Aja Sofija. Te davne 1453. godine crkva Sv. Sofija pretvorena je u džamiju i kao takva je bila u funkciji sve do 1935. godine. Tada je odlukom Velike nacionalne skupstine “Meclis” u Ankari, na prijedlog velikog paše Mustafe Kemala Ataturka, donesen poseban zakon sa kojim je ovom izuzetno vrijednom kulturno-historijskom zdanju zagarantovan status muzeja sa državnom zaštitom. Oni kojima je vjera bliska u Turskoj na Internetu su u posljednje vrijeme poveli kampanju za ponovno pretvaranje Aja Sofije u džamiju. Ovo je proizvelo reakciju muftijstva iz Istanbula da u muzajskom krugu Aja Sofije postavi obavještenje da ce jedan dio biti ponovo upotrijebljen za potrebe obavljanja namaza i vjerskih službi. Ovo je bio povod za javno postavljanje mnogih pitanja tipa: “Je li se to Aja Sofija ponono pretvara u džamiju”? Strah od kemalista Zbog straha od žestokih reakcija “kemalista i sekularista” iz raznih dijelova Turske, inace onih koji su jako osjetljivi u svako zadiranje u ostavštinu tvorca nove moderne Republike Turske, muftijstvo je brže-bolje uklonilo tablu sa obavještenjem. Medutim, ezan se i dalje nastavio da cuje u turisticke svrhe, uklapajuci se u naizmenicne glasove mujezina sa sultan Mehmedove ili poznatije pod imenom Plave džamije, ili mnogih drugih okolnih džamija. Željelo se, po priznanju iz muftijstva, stvoriti jedinstvena zvucna cjelina u zoni carstva turista u Stambolu na Bosforu, koja bi funkcionisala kao u stara osmanlijska vremena. Mediji su poceli da podsjecaju na blisku i dalju prošlost, koja kazuje da je pokušaja vracanja Aja Sofije u džamiju bilo i ranije, ali da su svi završili neuspješno. Prve rasprave, kako navodi milionski tiržani istanbulski dnevnik Hurriyet , o pokušaju vracanja Aja Sofije u džamiju pocele su 1940. godine. Tada je pokušaj da se zgrada riznice (hazine) Aja Sofije i dobrotvorne kuhinje (imarethana) otvore za ibadet. Državna direkcija za vakufe u Ankari je taj pokušaj odbila. Ponovljeno pitanje je stiglo do parlamenta 1965. godine, kada je jedan izmirski poslanik (millet vekill), u povodu godišnjice sultan Mehmedovog osvajanja Istanbula, tražio vracanje Aja Sofije u vjerske službe. Poslanicki zahtjevi I naredne 1966. godine i poslanik iz Istanbula je tražio isto, ali su odbijeni sa obrazloženjem da se muzejska namjena ne smije remetiti. Predsjedništvu turskog parlamenta 1975. godine stiglo je cak sedam poslanickih zahtjeva za pretvaranje Aja Sofije u džamiju. Svi prijedlozi su vecinom glasova u “Meclisu” odbijeni. Ipak, kao najozbiljniji pokušaj za otvaranja Aja Sofije bio je 1979. godine. Tada je u predvecerje posljednjeg vojnog udara u Turskoj, napravljen pokušaj da se promijeni zakon o Aja Sofiji, i da se ona pretvori u džamiju. Turska uprava za vakufe, pri ministarstvu vjera, je cak gledala blagonaklono na taj prijedlog. Predlagace promjene zakona je primio pravni savjetnik parlamena Mehmet Çaliskan. Ponovo nije došlo do promjene zakona. Uprkos tome, 1980. godine takozvana “Vladareva zgrada”, koja se nalazi izvan, ali u neposrednoj blizini i u muzejskom krugu Aja Sofije, bila je otvorena za molitve 8. augusta 1980. godine, ali iskljucivo petkom za džuma-namaz. Poslije vojnog udara koji se desio 12. septembra iste 1980. godine taj dio je zbog potrebe održavnja i u citavom kompleksu Aja Sofija nije održavana bilo koja božija služba. Sve je trajalo do 10. februara 1991. godine kada je izdejstvovana dozvola da se “Vladareva zgrada” upotrebljava za klanjanje. Dok se vode medijske rasprave o novom pokušaju da se Aja Sofija vrati u vjerske namjene, za sada mudro cuti veseljenski carigradski partijah Vartolomej, koji se sve cešce može vidjeti kako obilazi zdanje Aja Sofije koje je u fazi završne rekonstrukcije. Vartolomej, koji je u Turskoj cesto osporavan, najavio je da ce u obnovljenoj Aja Sofiji docekati Papu Benedikta XVI koga je pozvao u posjetu Turskoj koncem godine.