Sedamdesetih, narodnjaci su opjevavali jednostavne istine, lirska mjesta osmoškolskih spomenara i zen mudrosti, na nacin drevnoga kafanskog svecenstva, koje još uvijek nije došlo u doticaj s mafijom, nije posumnjalo u raspored dobrih i loših momaka u partizanskim filmovima, i, ukratko, nije bilo tako agresivno i naoružano revolverima i simbolima, kakvo ce postati u osamdesetima. Ta faza jednostavnosti i zena, zakljucena i dovršena Zaharovom pjesmom Jugoslavijo, koja je nakon smrti druga Tita p .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.