Gledanje filma u pojedinim sarajevskim kinima (od kojih su trenutno tri aktivna) najcešce predstavlja nocnu moru. Pogotovo kada gledate film koji zahtijeva punu pažnju gledalaca, kao što je Manderlay Larsa von Triera. U zvucnoj kakofoniji i neoštroj slici, koji su zajedno rezultat pretpotopskih kino projektora, gledaocu najcešce padaju na pamet misli kako je pirat istog filma kod ulicnih prodavaca (iako je rijec o kriminalu), puno bolja, isplativija i korisnija stvar od placanja 4 KM za gledanje .....
Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.