Ustala na lijevu nogu. Da, na lijevu, tako stoji krevet. I nešto mi ne štima. Ne štima još od jutra. To nije dobro. Ne volim kad ne štima u glavi. I taj pritisak. I ta nervoza. Ajmo, ajmo, oraspoložiti se; radim trbušnjake kontra stomak, radim vježbe za leda, bole me leda od sjedenja na poslu, perem zube djecjom pastom, jer miriše veselo, kako to miriše veselo, lijepo kžo žvake, kžo djetinjstvo, veselo, a ne svježe kao pasta za odrasle i još je gorka, a djecja je slatka, kao djetinjstvo. Kuvam c .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.