I ove je godine, istina, ipak, nešto malo iznad uobicajnog sramotnog prosjeka, obilježena dvadesetpetogodišnjica smrti najveceg hrvatskog pisca XX. stoljeca. Skup, što ga je uprilicilo Hrvatsko društvo pisaca podsjetio me je, medutim, na rane devedesete kada se nekoliko novinara i domacinovih prijatelja okupljalo u zagrebackom domu Enesa Cengica u Draškovicevoj 13 i imalo privilegiju da “uživo” slušaju “S Krležom iz dana u dan”. Dakako, pila se Bardova, a, dakako, i Cengiceva, omiljena viška “r .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.