Sedamnaest mjeseci proveo sam u banjaluckom „Malom logoru“ i svaki dan sam proživljavao strahote logorske patnje. Nije bilo dana da me nisu tukli. Po vratu su mi gasili cigarete, držali su me od rane zore do sumraka s rukama podignutim uza zid logorske celije, zapoceo je svoju ispovijest predsjednik Udruženja logoraša banjalucke regije Zijahudin Smailagic. Okrecu glavu On danas sa 26-godišnjim sinom živi u Banjoj Luci od 200 maraka penzije, ali skromno kaže da je zadovoljan, jer „ima i onih ljud .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.