Po genealogiji i ja sam jedan kojemu je korijen poduboko zasaden u zemlji krajiškoj, u Krajini, kojoj cesto s pravom pripisuju i »prefiks« ili atribut — ljuta! Bogami i ljuta, jer ondje je vrijeme prolazilo, a kroz njega bune i ratovi vodeni, smjenjivali su se gospodari, a vazali su vazda ostajali isti — Krajišnici, jadni i ubogi, ali ponositi poput Muje Hrnjice i brace mu Halila i Omerice — brade Hrnjicica, beskrajno lijepo opjevanih u »Epskim narodnim pjesmama«, pjevanih na cuvenim krajiškim s .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.