Ako je vjerovati onoj Tacitovoj — da nikad ne možemo imati povjerenje u vlast prevelikih ovlašcenja, prirodno je zapitati se koji bi to kriteriji trebali da nas upozore i da nam daju do znanja kako je pomenuta vlast, uistinu, izašla iz okvira koje i njoj samoj odreduju zadata pravila ponašanja. Shvatanje vlasti kao iracionalne sile — koja nam je nadredena u nekom divinizirajucem smislu i koja u svojoj nedodirljivosti, prije ili kasnije, potaje instrumentom mistifikacije, represije i, najzad, sta .....
Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.