Trese se Sarajevo u ovaj lijepi dan devedesettrece ko da ga je Sudba na smrt osudila. Tako mi se valjda cini što se i meni sudeni dan prikrao nadomak krevetu. Ha, zar cu baš ležeci umrijeti, sijeva mi glavom koju dici ne mogu. Krv je moje svjetlo i moja tama, sjetih se Gorana. I stvarno istice, u trzajima koje zaustaviti ne mogu. Još jedna ofenziva s Trebevica. Agresor bi u grad, pa udara topovima, bacacima, vatrom sa svih strana. Moraš u bolnicu, opominje me prijatelj, inace ti nema spasa. Radi .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.