Mnogo puta sam cuo ratnu pricu u kojoj neko ulijece u zapaljenu kucu da spasi fotografije. Imaju i varijacije u kojima se u torbu za progonstvo prvo stavljaju slike ili se kasnije apeluje na ljudskost novog stanara u etnicki ocišcenoj rodnoj da u izbjeglištvo pošalje fotoalbum sa porodicnom historijom, koji ima neprocjenljivu licnu vrijednost. U tim pricama slike sadržavaju dokaz da smo uvijek - i prije ovog belaja - postojali, da imamo pricu o sebi koju te fotke mogu ispricati, da je bilo sretn .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.