Negdje odmah pri završetku ovog rata našao sam se u prostorijama SUBNORa, cini mi se da sam imao zakazan sastanak s nekim covjekom. U kancelariji su bila cetiri stara partizana, koji su žucno raspravljala o tome je li Jovo 43. godine poginuo na Pantinoj cuki ili na Jeftinoj livadi. Podsjecali su se bitaka i bojeva kao da je to juce bilo, a ne prije šezdesetak godina. Nisam ih više mogao slušati, toliko su bili dosadni, pa sam napustio prostoriju. Ali ne treba starcima zamjerati, to je njihov živ .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.