Ponovo je pakleno vruce ovdje na moru. Vec drugi put u dvije nedjelje diže se suvo jugo, da sahrani bolesne i donese bolest zdravima. Toliko je vruce da imam osjecaj da mi se i mozak znoji. More je bljutavo i zagrijano: kao džinovska tava u kojoj umjesto pomfrita plutaju plivaci. Vazduh je ispunjen vlagom koja se lijepi za pluca dok ga udišete. Po ovoj vrucini ne može se misliti, mislim. Pošaljite Nietzschea deset dana u džunglu, na plus 40, i dobicete Momira Bulatovica: od njega ce ostati samo .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.