Kadgod bi se s gospodinom Alijom Izetbegovicem kavenisalo i onako, po naški, divanilo, u zraku bi uvijek visjelo pitanje: tko je zapravo taj covjek, što li se sve u njemu ne krije, a upravo u takvim trenucima bio je blizak, jednostavan, bio je prijatelj. Teme razgovora bi bile svagdanje: kako su ljudi i od cega žive, zaokupljaju li ih pitanja o Bogu, kako ce završiti ovaj dunjaluk itd., a vani su, samo da ne zaboravimo, gruhali topovi, padale granate, a Sarajlije umirale... I opet pitanje: kako .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.