Polovinom aprila 1992. ratni vihor je Omera i Džemilu Spahic iz Srebrenice doveo do Tuzle. Dvije godine kasnije iz Tuzle su kroz tunel ušli u Sarajevo, gdje je Omer ostao sve do povratka u svoj rodni grad. „Da nisam tako uradio, ne bih danas u Srebrenici ponovo radio. Vjerovatno bi, žalosti naša, i Džemila tragala za mojim kostima“, pocinje svoju pricu za “Oslobodenje” Omer ašcija. Idemo ispocetka No, rat i ono što su Spahici tada prošli jedna je prica. Ovo je prica o povratku, o poslijeratnoj b .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.