Da li je govor teži od šutnje? Zašto ljudi sve manje razgovaraju, u porodici, na poslu, na ulici? Da li je, da bi se disalo, pa cak i kada se razmjenjuju rijeci, dovoljno slušati samo sebe, a pritom gledati kroz sagovornika? Ko je tu varalica, a ko prevaren? Dok sam u srijedu o ovome mislila posmatrajuci lica ljudi s kojima sam sjedila u kancelariji sarajevskog kantonalnog ministra Hajrudina Ibrahimovica, prica je na trenutak zamukla. Jer, da su ranije sjeli, i ovako, normalno, razgovarali Sea .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.