1.6.2000. Cudno vrijeme, ali popravlja se. Bože mili, kud sam zašo? – pitao bi se Preradovic. Citam „Uliksa“. Namjenski poneseno. Raspremam se, ali još nisam siguran je li to dobar potez. Pišem „Romanticnu fazu rata“ koju sam zapoceo 1993. u Sarajevu, potom pisao u Feuchtwangerovoj kuci na Pacificu, pretipkavam, tj. unosim u kompjutor ranije napisano. Šecem po dvorištu. Jacinta i ja razgovaramo. Ona ima dvije knjige prica i roman, sad piše novi roman. Majka joj je Njemica, otac Salvadorac. I ona je bježala od rata, u Nikaragvu. Dobro govori njemacki. Malo u Böllovoj biblioteci, tamo gdje je sjedio, vidim na fotosu, sa Solženjicinom i tko zna s kim sve još. Posjetila me gda Ludwig koja stanuje preko puta kompleksa Böllove kuce. Prica o svome angažmanu, Böllovoj supruzi, o svom odlasku u SPD koji obrazlaže: „kad može Böll, mogu i ja“. Poslije je Böll otišao u zelene, a ja ostala i dalje u SPD, prica. Gradonacelnik ovdašnji bio je 16 godina iz SPD i on je poslije uložio u obnovu ovog kompleksa 500.000 DEM. Inace, sve su ovo bile štale, a tu gdje vi stanujete, to je najstariji dio i tu je Böll umro. Hvala lijepa, ja sam u njegovom krevetu. Kad ode Jacinta, a ona ce za dvadesetak dana, tamo cu, kažu mi. Gospoda Ludwig prica o mojim prethodnicima ovdje Ali Podrimlji, Stevanu Tonticu, Kaci Celan, Muratu Balticu... Šecem, pišem, citam... Uzeo prevoditi Böllovu „Crnu ovcu“ zbog njemackog, a sjetio se poslije nekoliko recenica da je to preveo Zlatko Krasni na srpski za Antologiju njemacke price. Nema veze, meni je dobro za vježbu, a svakako se može nekad objaviti u Sarajevu ili Zagrebu kad se vratim. Šteta za e-mail. Covjek je kao bez ruke, a nema ni tri mjeseca da sam naucio tu elektronsku glupost i vec postao njezin ovisnik. 2.6.2000. Jutros idem u kupovinu hrane i drugih potrepština s dvije dame (Ivetta i Jacinta) u Kreuzau. Lijepo malo njemacko mjestašce. Sve pod konac, cisto, uredno, šarmantno. Ne bi se moglo biciklom, mada su tu cetiri bicikla najmanje, jer je povratak nazad za Merxa, dostojan Tour de Francea, a ne za nas obicne biciklisticke smrtnike. One su otišle dalje do Dürena, pa u Köln, a ja natrag. Tri-cetiri kilometra do tamo, taxi za nas belovce 6,50, a natrag autobus 3,20. Poskupio od jucer, kaže mi vozac. Malo je kasnio, ali nije ni Njemacka baš do u svako provincijsko mjesto stigla. Uostalom, bio sam jedini putnik u velikom autobusu. Dobro ikako i vozi, kad ovdje svi imaju aute. Svega kupio za jelo, koliko kao samac uopce mogu sebi prirediti neko jelo. Ubit cu se, živim zdravo kao Tolstoj: med, caj, kava, sir, mlijeko, voce, povrce. Što bih od sramote, da me tko vidi? Ni piva kupio nisam... Tko bi ga tako daleko vukao, kad covjeku nije auto na raspolaganju i za koji cejf? Kod Feuchwangera je to u Pacific Palisades bilo bolje. Kao da je on dobio Nobelovu nagradu, a ne Böll! Ponovo gospoda Ludwig. Bila je logoped, pa nije ni cudno što toliko prica. U našoj privatnoj barici krekece jedna žaba. Ona pomislila da su se vratile dvije divlje patke (to bi bio omen - kaže gospoda) koje su tu nekoc bile. A ja pomislio na staru poslovicu: „Stare žabe mnogo krekecu“. Ona oduševljeno prica o Clintonu koji je tu, u Njemackoj, u svom valjda jednom od posljednjih posjeta Europi kao predsjednik, a vjerojatno u povodu svjetske izložbe u Hanoveru – Expo 2000. Da, o Clintonu je rijec. Kennedy je rekao: Ja sam danas Berlincanin, a Clinton je danas rekao: Ja sam danas Europljanin. Onda o maloj Ivetti koja ima samo 21 godinu, a tako je talentirana i dobila je veliku medunarodnu nagradu za esej. Onda opet o Böllovima, o njihova cetiri sina, najstarijem koji je umro kao dijete, drugom koji je umro 1982. od raka limfnih žlijezda, kao i otac mu poslije, a bio je vajar, o dva živa koji su oženjeni Ekvadorijankama, a najmladi, Vincent, je isti, pljunuti otac. O staroj gospodi koja ove godine puni 90 godina, a koja je bila starija sedam godina od Bölla i nadživjela ga je petnaest godina. Dosada! Inace Annemarie, djevojacko Cech, ustvari i jest Cehinja, i vjencali su se u ratu. Donijela je gospoda zalijepiti u zajednicke prostorije plakat-najavu za citanje Jacinte Escudos (r. 1961.). Tako popunjavam svoj fond informacija. A kako gospoda, bivši logoped, prica i koliko govori, ne treba mi Deutschuntericht. Druga sreca od njezinog današnjeg dolaska je suncanje, mada sam ogladnio dok sam docekao da ode. Naime, sjedjeli smo vani, a u odnosu na prethodni dan, ovaj je bio lijep i suncan. Prevodim i citam. Prevodim Bölla, a citam prijevod Luke Paljetka „Uliksa“ o kojemu smo davno, još pred rat razgovarali u sarajevskom hotelu „Europa“ kad mu je kod nas u „Lastavici“ izišla knjiga za djecu, “Roda u drugom stanju“, a u vrijeme dok ga je još prevodio. A pocelo je s mojom pricom o tome kako citam Lowryja „Ispod vulkana“ u nekom beogradskom prijevodu, a on mi rekao da je to loš prijevod i da bih morao procitati njegov, jer on, buduci i sam nekoc alkoholicar bolje razumije „Ispod vulkana“, a k tomu je, to sam dodao ja, bolji prevoditelj, buduci da sam vec znao njegove prijevode Shakespeareovih soneta, ili Prešernovih soneta. Onda sam mu ja pricao o svojim poteškocama s prevodenjem Mozartovih „Pisama ocu“ koje sam tada radio i on je otpoceo o svojim mukama s Joyceom, s velikom kartom, planom grada Dublina, koju ima na zidu. Poslije sam se toga s kartom sjecao kad sam u ratu u Sarajevu pisao svoju „Ljubav u Berlinu“ i uz svijecu kao posljednji manijak proucavao ulice u Berlinu, Potsdamu... dok su naše ulice zasipali granatama naše bivše kolege, pisci s okolnih brda. 4.6.2000. Danas sam se u Lisabonu trebao ukrcati na Literature Express Europe 2000 i za cetrdesetak dana prokrstariti Europu: Lisabon, Madrid, Paris, Lille, Brussels, Dortmund, Hanover, Malbork, Kaliningrad, Vilnuis, Riga, Tallinn, St. Petersburg, Moscow, Minsk, Brest, Warsaw i završiti 17. 7. u Berlinu. Ali, umjesto toga izabrao sam – Langenbroich! Literature Express, procijenio sam, trenutno je zadovoljstvo, a ovo ipak ulaganje u buducnost. Na um m