Ugodno se osjecam u restoranu Baileys, tamo kod Socijalnog, pored bivše Šentade. Gazda Mirso me vazda lijepo doceka, popricamo malo, a atmosfera je baš prava domaca. Jedino mi žao Mirse što navija za Želju, eno se sav usukao od sekiracije. Kažem ja njemu: man' se corava posla, vidiš li da su sve tekme namještene, domacin gotovo uvijek pobjeduje, tako se dogovorili sa sudijom. Nije to baš najgore, ima finih “kanticara”, nego što Mirso teško pogodi na kladionici. A i kad uferci, dobitak je nikakav .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.