Naša domovina Herceg-Bosna, krije mnogo starina. Jedne na površju zemlje zub vremena nemilo satire na naše oci, druge u zemlji cekaju uskrsnuce; jedne se raznašaju kojekuda, a mi baš domoroci stojimo savijenih ruku, pa mirno gledamo to. To je, vjera i Bog, za nas bruka i sramota. Propadaju nam starine, iz kojih se poznajemo mi i preci naši. Ako smo stali dosad, nemojmo odsad. Na posao! Sad imamo naše riznice, u kojima možemo sacuvati naše starine, naše domace vrijednosti i proturiti ih u nedoglednu buducnost, eto nam stoji na raspolaganju naš muzej u Sarajevu, pa naši listovi. Pa kako cemo? upitace koji. Evo kako: Zabilježimo od djeda, babe, oca, strica, matere, strine — onu pripovijetku: o kuli, gradu, crkvi, crkvini, džamiji, grobovima, borištu itd. Idimo i otkopajmo onaj kamen, što kažu, da ima na njemu pisma; pre-pišimo to, a kamen ostavimo i sacuvajmo. Opišimo onu paru staru, što je ima stari stric Marko u kasi novcanoj, što ju je našao prije osamdeset godina, pa je drži, jer kaže da mu je sretna. Pribilježimo i onu, što je nosi naša Euža u ukosnici, što ju je dobila od pokojne babe, pa je drži, da joj kosa ne opada; Snimimo onaj natpis, što stoji, na onoj staroj kuli, zidini, gradini i t. d. Takogjer i one sa krstova, mezarluka, mramora. Otigjimo onijem starijem grobnicama, što pogledaju kao sanduci, pa pobilježimo one slike spolja, što stoje tamo urezane ili ispupcene. Idimo i popu Marku, pa onu staru, dosta rasparanu knjigu previdimo i opišimo je, možda krije što znamenito. Idimo kod Mustaj-bega, pa pogledajmo onaj Jankovica topuz, Hrnjicine toke i ilike, sablju Mustaj-begovu, šaru pušku starine Novaka, oklop Smilja-nica, celenku Mandušica i t.d Opišimo te stvari, iskupimo ih (ako je moguce) i pošaljimo muzeju, ili mu javimo gdje su, u koga su. Pogledajmo ona stara pisma i povelje, Što ih je koji nas plemic dobio od naših bosanskih kraljeva. Pogledajmo starinske bajrake i sve druge starine. Eto posla za vrijedna staratelja mile naše ponosne Herceg-Bosne! Takovu jednu starinu hocu i ja da opišem, bar da se zna gdje je i šio narodno predanje o njoj kazuje. ... '." Od Petrovca na južnu stranu, kada: se pogje niz polje petrovacko, tako po sata, dogje se u selo Kolunic. Ono se prostire ispod planine Osjecenice, koja polje zatvara sa južne strane. Upravo, na domak obronku te planine, nasred sela, najednom lijepom ravnom mjestu, kraj vrela vrlo zdrava, Klisine svetinje", dubi mnogo godina jedna stara razvalina, koju narod zove „zi dina." Pripovjedaju, da je to bio znamenit manastir za naših bosanskih kra ljeva a zvao se Panagjur— hram sv. Gjurgja. Prednja strana manastira (crkve) vec je srušena, pa samo gomila od kamena u liku vijenca stoji onuda, kuda se je nekada zid dizao. Naprotiv oltar, nad kim se je cetvoro-uglasti zvonik dizao, zadosta se je sacuvao. Visina zvonika i danas mjeri 131/, met., a Širina oltara 5 30 met, duljina oltara 4-22 met. Temelj manastirski (oltara i crkve) postavljen je ovako: Duljina temelja crkvenog a b = 8-78 met., širina crkve a c = 7 met., a duljina crkve i oltara d e =13 met. Zid oltarski kao i crkveni ozidan je od tvrdog ljuca kamena. Krec izmegju kamena otvrdnuo je tako, da se prvo kamen može razbiti, nego krec od kamena odlijepiti, Coškovi i zid od oltara tesani su. Oltar je bio išcemeren na kube i pamte neki starci, kada je bio cio, ali sad je vec srušen. Oko manastira ima i sad preko 50 ploca (grobnica), koje stoje oko manashra položene, okrenute istoku, a neke malo navile na sjever. Sve su velike, te bi rekli, tu su ih divi donijeti mogli. Ima ih do 2 met. duljine a toliko širine. Sve su od ljuca kamena i lijepo otesane. Bilo ih je više, te su neke zarasle u zemlju, a neke metnute oko vrela. 0 natpisima kakovijem nema nigdje ni spomena, ni na zidnom kamenu, ni na plocama (grobnicama). Slušao sam od starih ljudi, da je bilo natpisa i fresko slika. No danas je to vrijeme sve srušilo i zgrizlo, da i kamen po kamen oltarski ce išceznuti ispred ociju, te postati gromila kao i drugo sve. Na dvije grobne ploce što stoje blizu oltara, vidi se na sredini u reljijev izvajan ovakav lik: Cesto puta nagje se oko manastira novaca, i to najviše onih malih srebrenih parica, što ih narod zove: „Konstantinova parica." Iz koga je vremena, mucno se je domisliti. Dobro bi bilo da se zemaljski muzej poštara, te izašalje jednog strucnjaka, da prouci te starine i otkopa; jasno bi se štogod našlo, što bi nam dalo kljuc, da saznamo iz koga je vremena i koga je naroda. Izaslani strucnjak imao bi još mnogo koješta vidjeti i prouciti u toj okolini. Tuda se prostiru starinski bilježi ili mramori, kojim se cislo otpocinje ispod planine Grmeca, pa se proteže do pod Visuc grad kod Unca, u duljini nekih 8 sati. Mramori su udaljeni jedan od drugoga od piilike jedan sat. Mramori su lijepo otesano kamenje, koje je metar i po dugacko, a u premjeru po metra. Udareni su u zemlju. Dio, što je nad zemljom, valjkast je, a ozgor je zaobljen. U zemlji što stoji, cetvrtasto je. Svi su jednaki. A osim toga u ovoj okolini, skoro svako brdo ima neki gradic ili neku drugu razvalinu. Narod pripovijeda i pripovijetku, kako je manastir podignut na ovome mjestu. Evo te pripovijetke: Bio jedan kralj (nezna mu narod imena), pa se razboli. Bolovao je dugo vremena. Sve ljekovite trave, vode i istocnike pio je, ali mu sve ništa ne pomože. Jedan mu pripovjedi, da je bio jako bolestan i da je otišao na „svetinju" u petrovackom polju i cim se napio „svetinje" i okupao, odmah je ozdravio. Kralja pobudi to i otigje na svetinju, a bilo je licem na Gjurgjev-dan, i cim se napio i okupao, ozdravi. Da se zahvali Bogu što ga podiže i ozdravi, podigne kod te „svetinje" taj manastir i dadne mu ime: hram sv. Gjurgja. Kod naroda smatra se i manastir kao svetinja i privezuje uza-nj cudnovate price. Nema sumnje, da su to rimski bilježi, kojima se oznacavala rimska milja. Onuda je igla rimska tesla iz Sisciae (Sisak) u Salonu (Solun kod Spljeta). Primjedba uredništva. Kazuju: kad god padne sa oltarskog zida kamen, to mora