Osim Bosne i Hercegovine još se može samo Grcka i Španija ponositi, da u kolu svih svojih životinja (faune) imaju kao prave ptice stanarice i sve vrete lešinara, koji u opce u Evropi žive. Nema sumnje, da svakome clanu ove pticije familije pružaju potrebite uslove za njegov opstanak samo udruženo zemljišna i klimaticna protuslovja na maleiim prostorima; pa baš takovih krajeva, u kojima ima recenih uslova, ima u dovoljnoj množini u Bosni i Hercegovini. Niže navedene bilješke plod su neprestanog istraživanja kod takovih ljudi, koji ove zemlje i njihove životnnje vec od dulje vremena tacno poznaju; ali su takocer i rezultat moga skoro dvogodišnjeg vlastitog posmatranja i proucavanja, u kojem sam se svakako vecim dijelom osobito i špecijalno pticijim svijetom bavio. No ipak moram spomenuti, da su recene bilješke takoder rasvjetljene i nekojim vrlo neznatnim domacim književnim podacima. Velim vrlo malim podacima, a to s razloga, što je nepobitna istina, da je zoološka literatura do sada u opce, a osobito kicmenih životinja ovih zemalja vrlo neznatna. VULTUR MONACHUS.LINN — DER KUTTENGEIER Sivi lešinar. Vrlo je cudnovato, što sivi lešinar živi u ovijem zeml.ama samo u posebnim krajevima; jer dok ga u sredini zeml.e skoro nikako ne možeš naci, a u sjevernom dijelu, — osim malih iznimaka — takocer ne, to nam je on, što se više bližimo k južnim krajevima, sve cešci i cešci. — U okružju travnickom i sarajevskom sivi je lešinar vrlo rijedak gost. Samo sam dva puta ugledao blizo Sarajeva mecu povecom množinom bjeloglavih lešinara, svaki puta samo po jednog sivog, a 15. novembra 1888. ugledao sam i ubio kod Reljeva osaml.enog mužaka. Nadlugar Kneževic vidio je takocer godine 1885. samo jednog sivog mecu kakovih 60 bjeloglavih lešinara, koji su se u blizini Blažuja castili mesom uginule krave. Nadal.e uhvatiše pocetkom godine 1880, osamlenu takovu pticurinu kod Vareša, te je hraniše dulje vremena kod stanice u Vogošcu. God. 1885. ubio je natporucik 28. pješacke pukovnije gosp. V. Grenso dva komada kod Kupreša u okružju travnickom; ja sam pak vidio jednog 25. maja 1887. kod .Lijevna, gdje sam samcit hoda mecu cijelim jatom bjeloglavih lešinara. Usprkos revnog ispitivanja za sivim lešinarem nijesam mogao utvr-diti, da bi stanovao i u drugim krajevima srednjeg dijela ove zemlje. U sjevernom dijelu Bosne, a osobito i savskom podrucju, možeš naci sivih lešinara mnogo više. 0 tom se suglasno izjavljuju mnogi tamošnji motritel.i i ljubitelji pticijeg svijeta. No tome ce biti po svoj prilici jedini i eamo taj razlog, što se k onoj nekolicini doklacenika iz južnih krajeva ovijeh zemalja, nridružuju još i oni iz Fruške Gore, koji se vrlo rado zaletavaju preko Save u bosansku Posa-vinu; jer tamo nalaze mnogo više i masnijeg pecenja, nego na stolu svog rodnog kraja. . Takvog jednog — valjda Fruškogorskog gosta (stara ženka) ;— ubio je gospod, Ed. Hodek sen. 25. aprila 1873. kod bos. Gradiške i poklonio ga prošle godine zem. muzeju. Pa i ona oba eksemplara, koja je ubio u blizini Dervente gosp. Varoš, i to jednog g. 1882, a drugog god. 1886., bili su po svoj prilici samo prekosavski došljaci. . Nadalje je dobio zem. muzej malenog, ali lijepog mužaka iz Gradacca, kojeg je neki tamošnji oružnik u blizini mjosta bodežom usmrtio, jer prežderan nije mogao odletjeti. G. pl. Dombrovski vidio je pocetkom maja 1888. dva sasvnm mlada siva lešinara kod Banjeluke u kaFezu, a to bi mogao biti dokaz, da oe sivi lešinar u nekojim sjevernim krajevima Boene takocer i leže. Mnogo ima znakova, na temelju kojih bi se moglo zakljuciti i povjerovati, da mu se nalazi leglo u Orlovoj-špilji kod Sitnice-, no to dokazati i potvrditi — ostaje još uvijek zadaca buducnosti. U svoj Hercegovini i u južnom dijelu Bosne (Foca) živi sivi lešinar u mnogo vecem broju, premda ni tamo nigdje u velikoj množini. U nekojim krajevima stolackog kotara ima ih skoro toliko, koliko i bjeloglavih lešinara; pa to se isto Može reki za bilecki i trebinjski kotar; kod Mostara pak vec ga ima mnogo manje. Cudnovato je to, što se ne mogahu ni do danas pronaci iskljucivo samo njihova prava legla. Svakako im moramo tražiti leglo samo u stijenama-, jer sivi lešinar u ovijem zemljama nije šumska ptica. Buduci da on još više nego bjeloglavi voli samo neobraštena mjesta, to se bez svake iznimke zadržava samo u najgolijim hridinama. Nema sumnje, da se broj nlanova ove Familije umanjuje od godine do godine tako, da cemo vec poslije kratkog vremena naci: sivog lešinara u povecem broju samo na takovim mjestima u ovijem zemljama, gdje ]oš sasvim bezbrižno i mirno mogu svoj tajanstveni život provoditi. GUPS FULVUS DER VEISSKOPFIGE ODER FAHL GEIER — Bjeloglavi Lešinar. Premda teško ima gdje god koji krajak u okupirani]em zemljama, kojeg ne bi oživljavao bjeloglavi lešinar, pa ako i ne stalno, a ono bar za krace ili dulje vrijeme i u svako godišnje doba — to se ipak ustvrditi može, da mu je centralni stan u srednjim i južnim gorama ovijeh zemalja. Vec je poznata stvar, da se bjeloglavi lešinar kud i kamo žilavije opire kulturi, koja sve više nareduje, nego li njegov sivoglavi drug-, a ta živa istina nigdje se bolje ne vidi, kao što baš u ovijem zemljama. Svakako se broj njegovih clanova umanjio pošljednih godina; ali ipak ni iz daleka ne u onoj meri, kako se moglo ocekivati. I najvece varoši, koima se ne samo obim, nego i vanjština i promet za ovo 10 god. iz dana u dan promjenjivala i skoro sasvim promijenila, — ne samo da imadu još uvijek sasvrm blizo sebe svoje vjerne bjeloglavce i to gdjekoja od njih u znatnoj množini, nego te varoši imadu u svojoj blizini još i gnijezda bjeloglavog lešinara, u kojima leži ženka na jajima iz godine u godinu. Same varoši ostavio je bjeloglavi lešinar vec davno prije, nego što je austro-ugarska monarhija ove zemlje posjela.' Ipak mnogi starci, a osobito u Sarajevu pamte još vrlo dobro, kada je tih ptipurina cijelo jato skakutalo ulicama za hranom, pa je sebi u obilju i nalazilo. Ali — tako mi pripovijedahu u Sarajevu — kada su