Priopcujem zanimiv turski novac, koji je kovan u samomu Sarajevu. To je jedini novac, koji se poslije propasti kraljevstva bosanskoga kovao u Bosni. Natpis na prednjoj strani lijepo je citljiv te glasi (duribe fi Saraj — skova se u Sarajevu), a pod napisom (tarihom) nalazi se god. 1100 po turskom brojenju, koja odgovara godini 16 88 .'9 po kršcanskom racunu. Oko napisa nacinjen je vijenac od bobica, koje se nanizaše oko jedne kružnice. Na drugoj strani ima jednostavna tura. Slova u toj tugri nijesu jasno izražena; mogla bi se citati: „Sulejman sani", što bi znacilo: Sulejman drugi (sultan). Novac taj skovan je od bakra a mjere su mu ove: Promjer: 19 mm. Debljina: 0*8 mm. Težina: 2'15 gr. Prvi takov novac darovao je zemaljskom muzeju urednik „Vatana" Hulussi-efendija, te mi je kazao, da ga je skovao Mehmed-paša Korca. Od onda nagjoh i poviše komada,, ali makar da sam se na sve strane propitkivao za taj zanimiv novac, ne mogoh o njegovom postanku ništa izvjesno da saznam. Tek slucajno listajuci po Margeticevom prepisu kronike fra Nikole Lašvanina, nagjoh pouzdanu vijest o tom novcu, a iz nje slijedi, da je novac skovao Husein-paša, kada je uslijed požara i mraza, koji je uništio usjeve, nastala u Sarajevu glad i nevolja. Da toj nestašici doskoci, ucini Husein-paša, cemu su se financijalne uprave u slicnim prilikama tek u novije doba dosjetile, kova naime bakren novac, koga je morao svaki pod silu u mjesto srebrna primiti ustanovio je kurs na silu (Zwangskurs). Priopcujem u savezu s time doticno mjesto iz kronike fra Nikole Lašvanina, a opis nevolje, koja je onda Bosnom zavladala, zanimace svakoga vec stoga, što je živim plasticnim bojama ocrtana. Fra Nikola piše doslovce: „1690. Biaše na Bosni Usein-paša i pomori oganj u prolitje ljude gore nego kuga. Iste godine pade snig i mraz na žito i bi glad koju nije nitko zapamtio i tad poceše kovati Mangure a za bile pare po 6.000. „Pomri mlogo naroda od glada a bižanja biaše od Save prid vojskom cesarovom; kud god bi se'mako ležahu mrtci, nit se kopahu nit imadiaše tko. „Jedjahu resu liskovu, s drvja koru, vinovu lozu, pse, macke; — u Sarajevu izidoše dica mater mrtvu; u Banjoj luci koga bi obisili, obnoc bi ga gladni ljudi svega izili, a u to vrime paša siciaše i visiaše uskoke i raju, koga god bi doveli, i te bi ljude mrtce sve izili. Davali bismo (naime fratri) jist ubogim, al kako bi se najilo to bi i umrlo. „Stvar koja se prvo toga mogaše za 10 groša prodat, za jedan se prodavaše. Izprodava siromaš kuce, pokude, zemlje, sudje, haljine i t. d. „Tada ja (fra Nikola) uze od Šahbazovica i od Mezetovica turaka livadu Drin, što se prvo nije mogla imat ni po jedne jaspre i tom se livadom i sad t. j. 1738, ako Bog. da i odsele služi Manastir Duha S. u Fojnici i u njem fratri s. Frane. Iste godine na 1. aprila pade po svoj Bosni po planinah krvav snig i biahu crljene kako da su skrletom pokrivene iznad Fojnice; tako ostaše tia do velikog prolida. Nove godine pomori kuga, i govore ljudi da ništo hodaše noseci, strile i to Turci drže, da je istina, ali nije drugo nego vrazi, od kojih da se oslobode Turci cine caratarije, ali nije druge likarije, nego svete mise, molitve i postovi....." Nema' dvojbe da se vijest Margeticeva odnosi na spomenuti novac. Što ga u kronologickom nizu spominje tek god. 1690, a ne kako je na samom novcu zabilježeno pod konac 1688, dolazi otud što je Margetid navedenu bilješku napisao tek god. 1738, dakle skoro 50 godina poslije. Moguce je da je i prepisac Margeticeve kronike, fra Nikola Lašvanin prepisujuci kronologicki pogrješio. O istom novcu sacuvala je tradicija takogjer pouzdanu vijest, koju zabilježi pokojni Sabit efendija Hadži Huseinovic u svojoj rukopisnoj povijesti Bosne. Ta vijest veli: „Mjeseca ramazana godine 1100. odluce ban hrvatski, gjeneral zadarski i „brišcanski razbojnici" (uskoci) navaliti na neke tvrgjavice na bosanskoj megji. Da se ta navala odbije, naregjeno bi valiji Husein-paši, da spremi vojsku u one krajeve, a da se potrebe ove na megju otpravljene vojske namire, zamisli Husein-paša skovati bakreni novac te zamoli visoku portu, neka mu dopusti kovanje takovog novca. Ovu je molbu prejasna porta uslišala, naredivši da kod kovanja bakrenog novca treba upravo onako postupati, kako se to cinilo u Carigradu, da se dakle iz jedne oke bakra ima naciniti 800 komada ovog novca i to tako, da po dva komada imadu težinu jednog akceta. Po ovom uputstvu i pod nadzorom Husein-paše stadoše taj bakreni novac kovati. Veli se da se novac kovao u Kazandžiluku u magazama, koje se i danas zovu Oprkanj." NAPOMENA: Slika turskog kovanog novca dostupna u PDF formatu.