Nastojanju vrijednoga gosp. Sirmaja, kot. predstojnika u Cazinu, ima naš muzej da zahvali na lijelom cislu predmeta od bronca iz predhistorijskog doba, nacenih u opcini Podzvizdu. Sin tamošnjeg seljaka Hasana Šabica, Omer, oruci minulog proljeca na oranici kraj puta, kojim se ide do oceve kuce, naice blizu 1 metar do puta na nešto, o što mu se plug zadio. Zakopavši trnokopom u zemlju, da ukloni zapreku, nace, oko 6 cm. u dubljini, hrpu predmeta od bronca, povezanu tucanom zvicom, a do 30 cm. pod njom dva grumena bronca neobracena. Predmeti bijahu vecinom srpovi i sjekire, a skoro svi slomljeni i u komadima. Sudeci po spoljašnjem obliku, nijesu se oni no vremenu izlomili, vec su onako slomljeni povezani i položeni na onom mjestu, gdje ih je Omer Šabic našao. Zemlja, u kojoj je sve naceno, nije imala nikakvih primjesa; nema tu ni traga kostima, ugljenu, pepelu ili ulomcima od posuda, a jer je zemlja u svim slojevima jednaka kao i u oranice, nijesu ti predmeti bili ukopani, vec ih je u davna vremena netko izgubio, ili na površinu zemlje polozkio, dok ih kiša i vjetar nije pod prašinom eakrio, a vrijeme zaodjelo tankom korom zemlje. Na tom mjestu ne treba dakle trazkiti niti predhistorijske grobnice, niti traga kakoj naseobini, a jedini zakljucak, koji bi se mogao iz vrlo opširnog i zanimljivog izvještaja gosp. Sirmaja crpsti, jest, da je te predmete, koji su se upotrebljavanjem istrošili i izlomili, u predhistorijsko doba netko sabrao, da ih stali i salije iz njih nove predmete, pa ih nekako izgubio. U tome nazoru utvrdice nas i ona dva grumena bronca, koji su vec saljeveni, a ležali pod svežnjem tih ulomaka. Do sada stiglo je muzeju iz Podzvizda svega 39 predmeta i 15 grumena od bronca. Najviše našlo se srnova, i to: 11 komada dobro ocuvavanih, 2 komada slomljena, od kojih se nacoše ulomci i 1 srp, u koga je samo šiljak odlomljen i ulomci od 10 drugih srpova. Uz srpove našle su se u lijepom broju i mjedene sjekire: jedna vrlo lijepo ocuvana velika sjekira (Nohlcet;), jedna oštrica od njenog para, jedna citava manja sjekirica, dvije oštrice, dva komada sapa i ulomak sjekire, u koje nije bilo sapa (Ramac). Još se našao ulomak kratkog bodeža, okov sa dbnjeg kraja koplja, golema, lijepo uriješena glavica od igle i 2 komadica mjedene žice. Sve komade zaodjela je podebela kora zelene rde (patine), a slomljeni komadi bijahu vecinom na mjestu, gdje su okrhani, takocer zarcani, što dokazuje da se nijesu kod iskapanja izlomili, nego da su vec slomljeni ondje zakopani. Strucnjak ce na prvo oko prepoznati, da su ti predmeti mnogo stariji od glasinackih ili od drugih predmeta halštadske periode, te da su znacajni za kulturu takozvanog doba cistog bronca, vremena gdje je tuc bila iskljucivo gradivo za razno oružje i oruce, gdje se je gvožce slabo iLi nikako poznavalo. Ako tom zgodom razmotrimo dojakošnja opažanja na polju istraživanja predhistorijkih starina u Bosni, doci cemo do zanimljivog zakljucka. Do sada poznati predmeti iz doba cistog bronca jesu: prije svega lijepa zbirka, nacena u pecini kod Brehin-Graca u Hercegovini, što ju je Fra Augustin Zubac poklonio zagrebackom muzeju, lijepa zbirka predmeta iz Prozora na Rami, u našemu muzeju uz nekoliko komada sa Rakitna i iz predhistorijskih gromila, koje se nanizaše dolinom Trebižata, pa i ovo cislo predmeta iz Podzvizda. Sva ta nalazišta leže u zapadnim stranama Bosne i Hercegovine. U tim stranama nije nam dosad nijedan predmet poznat, za koga bi se izvjesno moglo reci, da je istoga vremena sa glasinackim. I istocnom kraju Bosne imamo opet same starine iz doba, gdje se uz tuc i željezo upotrebljavalo, jedno za nakit, drugo za oružje. U prvom redu vala nam spomenuti starine glasinacke i neke predmete iz okoline sarajevske, iz Rogatice, Foce itd. U zapadnim su stranama predmeti krupnije saleveni, oblikom i velicinom veci, u izradbi savršeniji, te nam — rekao bih — reprezentuju vrhunac broncane kulture u Bosni. U istocnim je stranama izradba sitnija, predmeti su sicušni, na oko izradeni, pa nam reprezentuju mlacu kulturu, koja je na prvašnjoj nikla. Sama pojava pak, da se u zapadnim stranama nalazi više tra-gova starije, u istocnim mlade kulture, svjedoci, da je ona stara kulturau zapadnim stranama, bdizu mora, rano došla pod uticaj drugih kulturnih naroda, prije svega pod uticaj grcke kulture, da je ostavila svoje prvotne Forme, svoju originalnu kulturu, poprimivši tudu, dok se stara kultura prvosjedioca Ilirika povukla u skrovitije istocne strane, u brdovite krajeve za Neretvomi za Bosnom, te se tu dale razvila. Glasinacke starine reprezentovale bi nam tu vršak tog drugog odsjeka u razvitku predhistorijske kulture u Bosni. Ako razgledamo ono nekoliko historijskih vijesti u najdavnijoj povijesti Ilirika, uvjericemo se, da je taj nazor opravdan. Uz obalu jadranskog mora imademo vec za rana niz državica i gradova, prije svega Dirahij (Buggasdgat) i Apoloniju, a ti se razviše strogo pod uticajem grcke kulture. Novci su im grckog kova, imena grcka ili bar grecizirana, a opcenje s Grckom bilo je živo. Grcka kultura nije u nutarnje krajeve Ilirika tako lako i neposredno dospjela, pa je i izvorna kultura prasjedioca dulje ostala vjerna staroj tradiciji. Koliko je teško bilo tu kulturu iz korijena uništiti, najbolje svjedoci to, što je prošlo dvjesta godina, od kad se Rimljani prvi put pojaviše u Iliriku, dok su bili kadri prokrciti put u poprijeko kroz vrletan Ilirik u Panoniju. Predmeti iz Podzvizda dobro su nam došli, jer taj u kratko razvijen nazor potvrduju, ali još su nam sobzirom na drugu okolnostvrlo zanimlivi. Pitatelji „Glasnika" sjecace se zbirke kartaških novaca, nadenih kod Krupe — jedva dan hoda od Podzvizda. I te novce po svoj prilici sabrao je koji predhistorijeki metalurg, da od njih salije nakit od bronca. Uz te novce naceno je nekoliko komada na pola rastalenih i množina grumena od tuca, saljevenih u loncicu. To je u kratko vrijeme skoro na istom mjestu — u Krajini — drugi slucaj, a mi ne cemo pogriješiti, ako bismo po tome naslucivali, da