Vjesnik carskog ruskog ministarstva nastave priopcuje u broju 267. o našem. , „Glasniku" vrlo zanimljiv i opširan clanak, koji je napisao g. A. Sirku, privatni docenat u St. petrogradskom sveucilištu. G. Sirku, kojega ubrajaju mecu najrevnije mlace ruske naucenjake, piše po prilici ovr: „Otkako je AustroUgarska zaposjela Bosnu i Hercegovinu, oživio je — barma u pojedinim pojavama — prilicno javni zvivot. To se opaža u tamošnjoj književnosti, koje nije bilo prije zaposjednuca. Ne gledeci na to, što su te zemlje otvorene na istrazkivanje jednako svakom pripadniku austrougarske monarhije, kao i svakom inozemcu, može se sada književna snaga u zemlji dobro razvijati, kako se to vidi dnevice po periodickim i drugim listovima, koje tamošnja vlada, uzevši na oko stanovite prilike i ciljeve. notpomaže. Tako vec postoje neki periodicki listovi, kao što su: „Sarajevski List" , „Bosanska Vila" (ilustr.) i crkveni list „Dabrobosanski Vijesnik" i t. d. Ali to još nije sve. Osobito je znamenito, da je književna struja zahvatila Neke tamošnje muhamedovce, te ih potakla na rad, dakle elemenat, koji prije okupacije nije o tome ni mislio, bar ne u onom obliku, kako se razvija sadašnja njihova književnost, naime u njihovom materinskom jeziku. Nastojanjem nekih muhamedovaca imademo dosele vec vrlo zanimivu zbirku narodnih pjesnickih proizvoda tamošnjega muhamedovskoga. naroda. Mehmedbeg Kapetanovic Ljubušak izdao je jedno takvo djelo pod naslovom: „Narodno blago". Pored ovoga imade vrlo zanimljiva zbirka „Narodne pjesne muhamedovaca u Bosni i Hercegovini", koju izdaje pomocu muhamedovaca vladin savjetnik Kosta Herman. Da li vlada u svom nastojanju oko bosanskohercegovacke književnosti imade na umu politicke svrhe ili kakve druge tendencije, to je drugo pitanje, koje amo ne spada. Ovdje hocemo samo da znanstveno konstatujemo cinjenicu, da takav literarni polet u istinu postoji. N1to se tice publikachgja, kao što su „Narodne pjesme muhamedovaca", moramo u ostalom reci, da se u njima ne može raspoznati onaka tendencija. .Ovim publikacijama pridolazi još i „Glasnik zemaljskog muzeja", koji urecuje isti Herman od g. 1889. List izlazi cirilicom i latinicom, kakvim vec pismenima sam autor želi. Po svom osobitom znacaju jest „Glasnik" službena publikacija, koju izdaje bosanskohercegovacki zemaljski (ili narodni) muzej. Do sele su izašle tri sveske (Pisac navodi naslove sviju clanaka, što se nalaze u ta tri sveska). Iz sveg se ovog vidi, da još nije dovršen program „Glasnika", jer mi tu nalazimo clanaka, koji zasijecaju u svaku nauku, izuzevši špecijalne struke beletristike, matematike i pedagogije. Sudeci po prvim trim svescima, možemo kazati, da nema „Glasnik" strogoga sistema." Na kraju priopcuje pisac skoro doslovce predgovor iz I. sveske, za tim cijeli Talocijev clanak o imenu „Bosna" i mnogo izvadaka iz ostalih clanaka. G. A. Sirku obecaje, da ce napisati još jedan clanak o „Glasniku". Mi s osobitim interesom ocekujemo tu publikaciju umnoga ruskoga naucenjaka. NAPOMENA: U PDF formatu dostupne su fusnote.