Kod Srebrenice uz Križevicu rjecicu i uz potok Cicevac ima citavo cislo starih troskovišta. Pogješ li od ceste, što vodi iz Ljubovije prama Srebrenici, to ceš najprije naici na veliko troskovište kod Hana Solocuše (I. na nacrtu, slika 1), a onda na drugo kod nove pravoslavne crkve (II.). Na tim su mjestima ocevidno u davna vremena bile talionice, do kojih su rude privažali iz majdana jugozapadne strane Kvaracplanine iznad Vitlovica. Na troskovištu u Solocuši leže pojedini komadi bulanžerita, koga je velika množina napunila jalovnike (Grubenhalden) u Vitlo vidu. Narocito se nalaze olovni ostaci od nekadašnjeg talenja; troske s malahitskom prevlakom rijetko se nagju. Prije sutoka Orahovice potoka s Križevicom udara troskovište III. u oci sa svoje velicine. Te troske bice da potjecu od talenja bakrenaste rude, koje nema u sjeveroistocnim majdanima Kvaracplanine. Baš se i ne da misliti, da su stari iz majdana u Kvarcu uzbrdice vukli rudu k toj talionici, vec ti se i nehotice namece, da rudnike tima talionicama tražiš u dolu Orahovice. Dojako im se nije našlo traga, jer je prekopavanje dospjelo samo do desne obale Križevice, a predjeo s onu stranu te rjecice u rudarskom je pogledu još sasvim nepoznat. Do troskovišta IV. (Baratovo) V. (ispod pješacke vojarne) i VI. (ciganjska mahala) dobavljala se je ruda kroz jarak (Malu Kiselicu) iz majdana na Kozarici i u Laušselu, koje su rec bi, visokome Kvarcu predbriježje sa jugozapadne strane. Na zaravanku Laušsela odaju ti ostanci zidina, jedno mjesto s podložnicama i komadi ruda, da su tu nekoc radili rudari, a staložine okera (željezastog rgjca) uz Malu Kiselicu i pri ulazu u Crvenu Rijeku jasno svjedoce o prostranim podzemnim rudokopima, koji se ovuda nalaze. I ako ovuda nema onoliko leha i bakrene troske, koliko na troskovištu uz Orahovicu, ipak ih i ovuda ima obilje, te ce nam bakar valjati tražiti u pakovini, koje u olovnoj rudi i u kamenju cijelog jugozapadnog obronka Kvaracplanine ima množina. Troskovišta VII., VIII., IX., X. i XI. izvan Srebrenice uz potok Cicevac leže u prijedjelu, koji je oznacen imenom Olovine, a rudu za doticne peci dobavljali su iz jarka Vodenice, iz Kiselog Potoka i iz jedne zdonje (Stollen) tik uz Olovinski Potok, jedan kilometar od troskovišta XI. uzbrdice. Jarak Vodenice siže do visine Pribicevca i pokazuje mnoge stare rudokope. U Kiselom Potoku nijesu se mogli konštatovati podzemni rudokopi, ali sudeci po strani, mora da su se ondje rude kopale. Obašli su onuda jedan gorski obronak, kome je kamenje puno pakovine, pa kad bi ova valjala, mogla bi se lako vaditi spoljašnom radnjom. Recena zdonja u Olovinskom Potoku otvorena je još godine 1882. i izgragjena u duljini od 110 metara. Dalje se nije moglo dopirati, jer je nedostajalo zraka i svijeca nije mogla gorjeti. Zdonja je gragjena u malim dimenzijama, 1 m. visoka a 0 5 m. široka, skroz u kremenjaku bez izupiranja te je valjda služila za vožnju i za vodu. Niti po sljemenu, niti po dnu, niti po stranama nema rude, osim nešto pakovine, ali u kalu po dnu ima olovnog sjajnika s pakovinom u kremenicnom škriljcu. Po tome nema sumnje, da je ta zdonja u svezi bila s višim rudokopima, koji dosele još nijesu poznati. A da takih ima, može se stalno suditi po mnogim naslagama okera, što su nagjene u Cicevcu. Sto se olovni sjajnik nalazi u kremenicnom škriljcu, to je pojava u tome nova, što ga je dosada, koliko je poznato, bivalo samo u trahitu, a mora se još primjetiti, da se prekopavanjem u svoje vrijeme još nije došlo do ovoga prijedjela, jer mu je narocitom svrhom bilo ispitanje sjeveroistocnog obronka Kvaracplanine. Troskovište u Olovinskom Potoku kod Cicevca najznatnije je megju potonjima, a narocito još po tome udara u oci, što na njemu ima ostanaka od zidina, po kojima možeš suditi, da je ondje bila talionica. Da se to utvrdi, ocišceni su ostanci od zidova prema spoljašnom ocrtu od šljunka i ruševine, koliko se je dalo. Uspjeh, time postignut, može se razabrati iz priklopljenog tlocrta (slika 2), a jedan dio ukupne slike pokušalo se je i fotografski snimiti (slika 3). Iznad zgrade, tik do gorskog obronka može se razabrati, kuda je bio udešen vodovod, koji je vodu dovodio iz potoka Cicevca, a saljevao se u jarak niže prokopan. Iz toga vodovoda snabdijevan je vodom kanala A A, koji tece cijelom širinom zidina Drugi je kanal B B. Makar da su zidine ovdje više razvaljene, nego li kod A A, te im je pravac pri otkopavanju mucnije bilo naci, opet se po nagjenim ondje utarcima ilovaste posude može suditi, da su onuda bili. Ti su kanali dugacki po 11.70 m. i naglo padaju. Zid po duljini C C ide usporedo s vodovodom, kao i zid D D. Time omegjašeni prostor razdijeljen je srednjim zidom na dva pregratka F i F,. Pregradak F još je najbolje ocuvan, te je on za to i upotrijebljen za fotografski snimak, na kome se vide tri otvora u zidu. Kod otvora u širini od 18 m. bice da su bila vrata za ulaz i izlaz. Duhaonicama, koje su ovuda bivale, nije se našlo traga, te se po ovim neznatnim podacima ne može pronaci ideja tadašnjeg talenja. Ako ovo, što gore rekosmo, prikupimo, da po tome izrecemo sud o periodi onoga vremena, kada se je u tom predjelu kod Srebrenice kopala i talila ruda, to ce se jedva moci poreci, da ta rudarska radnja pada u razdobje od XIII. do pocetka XV. vijeka, koje vrijeme i Dr. Konst. Jirecek navodi u svojim istorijskogeografskim studijama o trgovackim cestama i rudokopima u Bosni u srednjem vijeku. Pošto je ispitivanjem u Gradini godine 1885. utvrgjeno kopanje rude za vremena rimskih careva, to se sad znadu razlike, po kojima se može raspoznati svaka od ove dvije periode. U rimskim rudokopima, koji su narocito slijedili rudnim žilama sjeveroistocnog obronka Kvarac planine, nema poprecnih prokopa. Svi sokaci idu jednim smjerom. Ulazi bili su toliki, da su kola mogla ulaziti i izvoziti iskopanu rudu. Da imenujemo jednu takvu zdonju, eno c'emo napomenuti zdonju Kovacicu, koja je visoka 3, a široka 25 m., a u gradnji svojoj pokazuje veliku pravilnost i pomnju. Svi su rudokop