Dok se drugi u proljece dice i kite plavom krivovratom ljubicom i drugim proljetnim cvijetom, mi se ovdje u Cajnicu ponosimo miomirom kitasto-bijela cvijetka borice. Borica je kod nas ovdje prvi i pravi proljetni cvijet, koji nam grudi resi i miomirom nas napaja iza duge mrtve zime. Cim se stane snijeg topiti, a zemlja kopnjiti, eto ti na izmaku marta, gdje djeca trce po sokacima, prodavajuci u kiticama borice po novcic. O „Cvijetima" vec je svaka ženska zadjela za glavu ili na prsa, a danas je vec i najmanje dijete po punu rukovijet nosi, jer mu je više kuce, a ponegdje i u bašci procvala. Dobivši ja taki cvijet u ruke, ucini mi se ta biljka poznata, no malo je bolje razmotrivši, ucini mi se, da sam se prevario. Iza toga do nekolika dana dodje mi u ruku „Glasnik zem. muzeja" od g. 1889., knjiga II., gdje na svrani 56, ugledam slvku slicnu onoj borici. Odmah nadem jedan strucak borice, te procitam opis g. Seunika i sravnivši ovu boricu s maslinicom gosp. prof. Seunika, dodem do toga, da je ovo ista daphne, koju je on na brdu Ormanju, g. Blagaj na gori sv. Lovrinca u Kranjskoj', a g. Pancic negdje u Srbiji našao. Stoga odlucim i ja potrazkiti leglo ove rijetke biljke i vidjeti, kako raste. Dobro ispitavši djecu, gdje je beru, uputim se jedne nedjelje po podne iznad cajnickih kuca uz strmi, omorom zarasli Cicel,, koji se od istoka prama zapadu pruža i u visoku Stražicu bi, s kojom tri citava mjeseca Cajnicu sunce zaklanja. Došavši do polovine Cicelja, klonem od umora pužuci uz strmine i veruci se izmec omorica, a borice ni za lijek. Sjednem za koji casak, da se odmorim i Cajnice razgledam sa ove božije visine, koje mi se sada ucini kao u škripu razbacane kuce mecu Ciceljom, Stražicom, Cackom i Bukovomravni, strmo se rušeci u provaliju potocica Janjine. Odmorivši se malko, krenem opet uz Cicelj i tek što bijah na krajuDruge trecine, ugledam izmecu omorica gdjegdje po koji bijeli cvjetic, kojega tako dugo tražih. Ovdje bijaše borica rijetka, ocvala, a i kržljava — jedva do 10 centimetara visoka grancica. Cim sam se dalje uspinjao, to je borica sve cešca, bujnija, i do 30 cm. i više duga grana. Ovdje bijaše u cvijetu a cim sam dalje išao, to je sve više bivaše, te se istom gdjekoji cvijeci epremahu, da cvatu, a neki još za dugo ne mišljahu na to. Dalje ne mogoh ici radi velike strmine i gustine omorica, no izmijenih prste petama i u Cajnice. Za ovoga moga penjanja na Cicelj mogao sam opaziti: a) da se ova borica potpuno slaže s opisom „maslinice" od gosp. prof. Seunika1), samo da nijesu cvijeci — „bijeložuti", no sasvim „bijeli", a žutim se pricinjaju radi osam vejednako dugih, na cvijetu poraslih prežutih prašnika; b) da cim se dalje u visine penješ, nje u vecoj množini ima i bujnije, ali kasnije cvati; da ne raste baš pod emoricima, nego na ravnici okruženoj omoricima, gdje malu ledinicu ona sama u društvu zlatoglavca ispunjava; g) da snijeg i studen trpi, jer po gdjekoji cvijeci kroz omanje komade snvjega, gdje još nije mogla suncana zraka pogoditi i rastopiti ga, probije i razcvati se, da ti je teško cvijetak od snijega, van po žutim prašnicima razpoznati; c) da se je od druge trecine Cicelja pa do vrha svagdje u naokolo u velikoj množini rasplodila, a osobito od tekije, pa stranom do na vrh, gdje je najgušca omora u takozvanim Strugovima. Borica je ovdje omiljeni cvijet, te je i najmanje dijete poznaje, a svak bi je rado u svoju bašcu da posadi, ali se rijetko u koga primi. Pa i u koga se omladi, ne ce da cvati, no samo lista, a cvijeci se zametnu, pa se i osuše u glavicici. Samo je jedna kuca u cijelom Cajnicu, u kojoj se borica primila, cvati i rasplodila se. Ko je ima u bašcn ili avliji, taj je mora cesto obasipati zemljom, jer — kako kažu — bježi iz zemlje. Osim ovoga imena, pod drugim ovdje nije poznata, a narod drži, da borice više nigdje i nema, no na Cicelju, i to radi cudnovata postanka njezina. Mislim. da ne ce biti suvišno, ako tu lijepu tradiciju narodnu o borici i u ovaj naš perivoj presadim, da za nju i drugi ko zna izvan Cajnica. Iza pošljednje kuce cajnicke, a ne daleko od stare džade pljevaljske na lijevu ruku, u strani, uz obronak Cicelja pukla je prilicno velika strma ravnica s turskim grobljem, a u kraju navrh nje diže se cetverouglasta daskom pokrivena tekija i pred njom starodrevna visoka lipa. Usred tekije nalazi se kuburzath MuradDedije, a oko njega cetiri pustecije, te opkoljen ciracima i kandiljima. Zidovi tekije kako izdvora, tako iznutra lijepo su ošerbeceni; patos cist i ometen, a zidovi razlicitim stihovima iz korana uriješeni. U cošetu prama kuburu stoji legen, ibrik — pun vode — i peškir, što pobožni muhamedanci svakog akšama donose, jer tu vodu zath (dobri) preko noci svu potroši, gdje je u jutru u legenu nacu i proliju, a peškir mokar — osuše. Muradzath, koga su nazvali Dedijom, jer je šejh bio, živio je prije tri stotine i više godina u onoj tekiji i bogougodan život provodio, te je emerom božijim mnoge haire u okolini cajnickoj ucinio. U mnoge haire — kojima cu drugom prilikom naš „Glasnik" okititi, ako bude mjesta — pada i borica. Borica je — kako mi ihtijar od 90 godina, Ibrahim Tirak pripovijedaše, što je od svojih starih cuo i zapamtio, a ovi od šukundjeda mu — postala od kaplja znoja, koje su sa cela Murad Dedina na zemd,u padzle. Jedan put zapali se tekija i sva buknjaše u plamenu, kad ce nešto iz omorica povikati: „MuradDedija, izgorje ti temija, bježi uza Strugove!" I beli se vidje neka svjetlost, kako odletje uz Strugove, a sjutridan, kako bijaše po gdjegdje snijega, mogle su se opaziti stope, kako je otišao iz tekije da ne izgori. U Strugovima je sve dotle bio, dok ee nije teknja popravila i kubur mu nacinjen, a tada se opet vrati, te je i sada ondje, gdje ga pobožni muhamedanci i muhamedanke oblaze i ondje teferice cine. Tom se prilikom, kažu, beli oznojio i gdje mu je god kaplja znoja pala, tu je borica iznikla i procvala. NAPOMENA: U PDF formatu dostupne su fusnote.