U selu Zavali ima blizu manastira Zavale stara oborena crkva i to na mjestu, koje se inace zove „Petkovica". 0 ovoj crkvici opisujuci u „Bos. Vili", starine manastira Zavale, tek sam uzgred spomenuo, a sad cu po opcoj dužnosti o njoj nešto opširnije na javnost iznijeti. Najviši, kako ovdje reku, „dernek" (panacur) u manastiru Zavali jest na Petrov dan, 29. junija, no ova svecanost nre šla je na manastir sa crkve sv. Petra, t. j. pošto je ona oborena, stoprv od tada je u manastiru na receni dan vrlo veliki dernek, koji bi se inace s razlogom mogao nazvati pazarnim danom, jer je zaista velik pazar, gdje bude trgovaca iz bližijeh varoša, a najviše može se prodati lijepe domace svile. Kad je crkva sv. Petra razrušena, to se uprav ne može cisto znati, kao što se ne zna ni kad je, niti od koga podignuta. Sudeci po sadašnjem prostoru ove crkve, koja je duga sa oltarom 11 met. i 50 cm., a široka 5 met. 20 cm. iznutra, kao i po radnji, podignuta je od samijeh mješcana, i to u teškom vremenu. Po nekijem dokazima, koje cu kašnje spomenuti, još i danas njezin zid za jedan metar visine sa svake strane postoji, a svedena (šcemerena) osim oltara nije bila, kao što su ovuda obicno sve ostale crkve svedene kamenom. Podignuta je na mjestu mnogo ljepšem, nego li sami manastir, te je možda zbog toga i razrušena. U manastiru Zavali, izmedu ostalijeh starijeh tvrda, nalaze se dva fermana, prvi od g. 1591., drugi od g. 1599., koji se odnose na crkvu sv. Petra u Zavali. Iz njih se jasno vidi, da je u tom vremnnu ova crkva bila uzgor, buduci je jedan dio zemljišta u Orahovudolu, koje je sada svojina manastira Zavale, onda bila od crkve sv. Petra u Zavali. Neda se pak sumnjati, da je crkva bila u manastiru hram sv. Petra, jer o tome ima dovoljno dokaza, da je od starina u manastiru bila crkva sv. Marije (Vavedenska) a na Petkovici sv. Petra. Još ima i jedan arzohal (tužba) od kalucera iz Zavale na velikog vezira iz istog vremena, u kom se spominju obje crkve, t. j. sv. Marije i sv. Petra, a molili su, da se oprosti desetina na dobra u Orahovudolu, koja su pripadala ovijem crkvama. Tada je odrezana desetina na 100 perpera, kako ferman glasi, na zemljište u Orahovudolu od ove obje crkve. Ima i jedna svjedodžba od g. 1652., koja se opet odnosi samo na crkvu sv. Petra, te se vidi, da je i u to doba bila uzgor, jer se nešto pred nama popravljalo, radi cega je morao mufetiš doci, da vidi, šta je graceno, i našao je, da na crkvi nije ništa pogracivano niti je to bilo od potrebe, nego samo malko na avliji, i za to je izdao ovu svjedodžbu. Svi ovi dokumenti pisani su na turskom jeziku. Sad cemo okrenuti opet po ruševinama ove crkvice. Kad ikoliko bolje razgledamo te razmislimo, nama cemo se uvjeriti, da je ova crkva dva puta gracena i obarana. Još po nekim znacima moglo bi se vjerovati, da je negda ovdje bila povelika i krasna crkva. Zid, kome se i sad još vide tragovi, istina, zidan je lijepo i tvrdo, ali se vidi, da je zid od prvobitne zgrade. Na samom klesanom kamenu nade se, da je koji okrenut unutra, t. j. licem od prvašnjeg zida u sadašnji zid, pa šta više, nalazi se kamenijeh ploca, koje i sve ove ploce okrenute su u zid tako, da im se nikakav vez (šare) ne može vidjeti. To je, pocem rekoh, da je gradena od ruševina prve crkve, kao i u teška vremena za slobodu. Izmecu ostalijeh ja sam takovu jednu plocu našao u zidu i donio je u manastir. Duga je 93 cm. a široka 49, na kojoj se nalaze usjecene dvije ptice, okrenute jedna spram druge, a obje drže kljunove u jednoj caši. Ostale ploce od poznatijeh dosad samo su raznijem šarama navezene. Po svoj prilici sadašnja crkvica gradena je, kad su ovuda Mlecici bili, t. j. svršetkom XVII. i u pocetku XVIII. vijeka, pa kad su ih Turci u prvoj cetvrti XVIII. vijeka iz ovijeh krajeva protjerali, onda su ovu crkvu srušili. Kod nje ima i starijeh grobnica, a i sad je tu groblje pravoslavnijeh stanovnika iz sela Zavale. Do 1867. ovdje su se kopali i rimokatolici, kojijeh ima u Zavali nekoliko kuca. Zbog toga oni su do pomenute godine držali, da je ova crkviština njihova. Recene godine pokušaju isti rimokatolici sebi nacinjati ovu crkvu, i tako se povede oštra parnica izme^u pravoslavnijeh i rimokatolika oko nje. Napošljetku turski sud, pošto komisija sve pregleda, oblik crkve, kud je okrenuta, kao i po dokumentima, koje sam naprijed spomenuo, konštatuje i izda hucum, da je crkva pravoslavna. I time su od tada i radi kopanja mrtvaca sa svijem rimokatolici iz nje iskljuceni. Na svaku stranu okolo zemljište je sve i danas svojina manastira Zavale. Odmah do nje, sa sjeverne strane, ima još jedna crkvica (kapela) pomalešna, od koje se još zidine vide za 2 metra visine. Premda mnogi drže, da je ovo bila kucica, bez sumnje je, da je crkvica, jer ima dovoljno dokaza. 0 njoj ne znam ništa više, samo da je bila svedena. Osim ove dvije crkve ima u selu Zavali još jedno mjesto, gdje je bila crkva, a tu se i sad neke porodice iz ovog sela kopaju. Zove se: Miholja crkva. Osim što ima tragova, da je tu nekakva zgrada zaista bila, svjedoci i sam naziv, da je i ovdje bila crkva, no o njoj ništa dalje ne znam kazati. NAPOMENA: U PDF formatu dostupne su fusnote.