Beli izmegju svih pojava, kojima je priroda obasula našu Bosna ponosnu i kršnu Hercegovinu, osobito se isticu Bjeljevine. Bjeljevine ne samo da zadive prostaka, no su i za izobražena covjeka prava prirodna zagonetka, koju ce teško sebi razjasniti, a da se i nehotice ne nasloni na sud gunja i opanka, što su mu ga od pamtivijeka stari u amanet ostavili. Oni su Bjeljevine okitili i oživotvorili razlicitim pricama i cudesima, što je samo uz tako cudo nevigjeno znala okititi i do nas sacuvati, bujna mašta našega prostaka, kod koga je i najmanji kamen, svaki džbun, pa i pedalj zemlje pun i živ stare uspomene iz slavnoga doba svoga. S toga i nije cudo, da je onako oživotvorio Bjeljevine, jer zaista i zaslužuju, pa s toga i ja mislim da necu pogriješiti, ako i tamnu sliku ove prirodne zagonetke iznesem pred štovane citaoce „Glasnika" i upoznam jih s njom. Na sjevero-istoku od Cajnica — jedno šest sati hoda menzilskog, a u džematu Mile tko vici, razasuto je nekoliko seoskih kucica po strmim obroncima brda, što se dišu oko potoka Radoje i rijecice Bahovice, pritoka Lima. Ti raštrkani domovi sa neznatnim brojem duša muhamedanskih i pravoslavnih cine selo Bjeljevine. Bjeljevine su neznatne, slabo plodne, te tim dosta oskudno seoce; ali sa svojim cudnovatim vrelom daleko je poznato i cesto posjecivano. Vrelo, koje se na sjevernoj strani ne daleko od pošljedne osamljene kuce nahodi u dubokoj kotlini, koju sa svih strana strmi brežuljci — lijeskom i grabom obrasli — opkoljuju, izvire ispod pogoleme stijene trapezu slicne, ciji se uži istosmjerni kraj nad izvorom koso u vis diže poput obrnute strehe. Hoceš li se vrelu spustiti, to ti je od zapada jedino moguce, docim su ostali krajevi jako strmi i nepristupni. Spustiš li se u lijepu dolinicu, cini ti se da si u kotao upao, gdje ništa do neba nad sobom ne vidiš i u vrhu na zapadnoj strani ravne ledinice vodu, kako ispod stijene izbija. Vrata, na koja voda izlazi, dosta se luku približuju, komu tetiva jedva do % aršina iznaša. Poviše od metra ispred vrata iskopan, je plitki kazan, a oko ovoga trenicama u cetvrt klupe su postavljene; sve je ovo slabom cetverouglastom kolibicom natkrito ... — Cijela je ta majstorija prosta i nezgrapna, te trošna i opala. Voda iz kazana otice jarkom, što sredinom dolinu presijeca i sa Radojom se spaja, koja je u Bahovieu, te Limom u Drinu odvodi. Kod ovoga je vrela to cudnovato, da vazda voda ne tece, te upravo je zagonetka, s koje je ha glasu kao lijek protiva svake bolesti. Ono ce kad i kad u danu po deset puta presahnuti i proteci, a drugda je nema ni za 20 dana, dok drugi put tece po mjesec i više neprestano. — Njemu nije dakle vrijeme odmjereno, da bi se znalo, kada ce provreti, e bi se tim dovelo u savez sa kojim prirodnim zakonom — vec po ihbalu. Kad hoce voda da provre, to ceš opaziti odma po kakovoj životinjici, a obicno se dešava, da žuta — kao limun žaba, oli guja izigje iz vrela i u pukotinu se kakvu zavuce. Iza toga stane pijesak rositi i vjetar piriti, dok se ne pocme mulj u okrug vrtiti i jama se napuni vodom, te u kazan pro tece, a odavde jarkom dalje. — Sada ostane cista, bistra, kao led studena voda, dobra i zdrava za pice. Buk joj je dosta jak, da mlin može mljeti; a ljudi pamte, kad je vrtio tu jedan kamen, gdje se i sada u jednoj guduri poznaju zidine, no radi neuredna toka vode rasrdi se vlasnik i razori ga. Tako voda tece — kako kad, a kad hoce da prestane, samo cuješ šum i najednom, kao da je presijeceš na dvije pole: jedna otece jarkom, a druga se izgubi u jami i pijesak ostane cist i suh, te ne bi rekao, da je tuda voda ikada tekla. Ovo vrelo, kao što sam vec spomenuo, postalo je na glasu zemanden kao ljekovito i to ne samo u kadiluku cajnickom, no i u pljevaljskom, prije-poljskom, višegradskom, focanskom i t. d., da ga svake godine po više stotina duša posjeca i u njemu lijeka raznim bolestima traži. Oni se u onoj kolibici okupaju i vode napiju, a zatim što srebreno od novaca bace u vodu — No mnogi se tu i nasjedi po nekoliko dana cekajuci pod cadorom vodu, te se neprestano moli Bogu i klanja nad vrelom, e da bi ga Bog uslišao i vodu mu poslao. — Ispred nekog opet voda utece, te mu se nece nikako da ukaže, dok drugima cim dogju odmah provri. To stoji — vele — do ihbala i pravednosti srea, jer svakome nece provreti, kao ni pomoci. S toga, kad provri voda, može svako zamisliti koja je tu stiska i jagma, jer svako misli: sad ce voda presušiti. Bivalo je u prva vremena i mrtvijeh glava da polijecu. Više toga nema, a ni one množine svijeta, koja se tu slijegala i teferice cinila, osim slabih i nemocnih, koje nevolja natjera. D blizini Ovoga glavnoga vrela nanizao se citav red malih vrutaka, a svako lijeci od posebne bolesti. Tu ti je vrelo od gube, svraba, ociju, ušiju i t. d., od svake nemoci. I ova vrela sa onim glavnim provru i presušu, a dva su u poprijeko glavnomu, koja uvijek taku. Glavno vrelo nije ondje vazda bilo, vec jedno cetiri metra na niže u ledini. Vele, da je beg Sijercic iz Goražde okupao u njemu gubavo svoje pašce, te se voda odmah gajip ucinila i za punih 20 godina nije tekla. Nakon toga vremena opet provri, ali ne na istom mjestu, no na više, gdje se sada nahodi. 0 postanku ovoga vrela evo šta muhamedanci romore: Jedan put dogje u onu dolinicu Murad-Dedija i kad bi vakat da klanja, a vode nigdje, da uzme avdest. On ucini dovu Bogu i zagrebe malo prstima po zemlji, kad božijim emerom udari voda. Bogme on uzme avdest, napije se i klanja, pa ode otalen. Kad se okrene, a voda se odmah za njim gajip ucini. S toga se sada gdjekome pokaže, a gdjekome nece. tece, a odavde jarkom dalje. — Sada ostane cista, bistra, kao led studena voda, dobra i zdrava za pice. Buk joj je dosta jak, da mlin može mljeti; a ljudi pamte, kad je vrtio tu jedan kamen, gdje se i sada u jednoj guduri poznaju zidine, no radi neuredna toka vode rasrdi se vlasnik i razori ga. Tako voda tece — kako kad, a kad hoce da prestane, samo cuješ šum i najednom, kao da je presijeceš na dvije pole: jedna otece jarkom, a druga se i