Najveca ravnica, kojom protjece Neretva u Hercegovini, polje kod Mostara, koje sa sjevera zatvara velicajni jablanicki, a s juga žitomislicki klanac; po prilici na sredini ukupne mu dužine, koja iznosi oko 25 hm., stješnjava ga gora Hum, koja se je ovdje primakla podveleškoj kosi. U taj tjesnac zaklonio se Mostar, sadašnji glavni grad Hercegovine. Onaj dio te ravnice, koji se prostire sjeverno od Mostara, zove se Bijelo-polje, a onaj dio, koji je Mostaru s juga, zove se Bišce-polje. Moje rudarsko-geološke studije nekoliko me puta dovedoše u Bišce-polje, pa bi mi takim prilikama pomni motrilac onih krajeva, inžinir Hugo Jedlickau Mostaru svratio pažnju na mnoge starovjeke predmete u recenoj ravnici. Promotrivši i pretraživši je potanje, uvjerih se, da je Bišce-polje klasicko zemljište, gdje su razlicite kulture, koje su ovdje slijedile jedna iza drage, kako prehistoricka i rimska, tako i sredovjeka i turska ostavile mnoge zanimljive ostanke, koje, u koliko su mi do sada poznati, ovdje hocu da opišem. Za bolji prijegled neka služi nacrt slika 1., na kome smo upotrijebili ove znakove: Za prehistoricke nasute gragjevine. a Podori od zgrada i ostanci zidova. b Podori od gradova. c Podori od crkava. d Gragja, tesano kamenje, opeka, komadi klaka i si. e Površine, po kojima su razasute razvaline i gragjevni materijal. f Architekturni komadi, kamenje s relijefima. g Kamenje s natpisima. h Mostovi. i Gromile. j Ravni grobovi. k Sredovjeki grobovi. l Novci (Monete). lj Putovi. Uz to se primjecuje, da su crveno oznaceni objekti rimski. Bišce-polje sacinjava nepravilan trokut, kome u sjevernom uglu leži današnji glavni grad Hercegovine, Mostar, dok je u jugoistocnom kutu varošica Blagaj, u srednjem vijeku glavni grad pokrajine humske, a u jugozapadnom kutu ljetnik Rizvanbegovica, Buna. Blizu ovog zadnjeg mjesta bila je nekoc oveca rimska naseobina. Ravnicom potjece blizu zapadnog joj kraja Neretva, koja s desne obale prima potok Jasenicu, a s lijeve Bunu. Buna još ima pritoke Bunicu i Pašinu-vodu. Ravnica je po tome prilicno navodnjena, pa ako izuzmeš pocešcu buru, ima blago podnebje, te je za to vec i prvašnjih vremena zgodna bila za naseljavanje. Ako se od Mostara na desnoj obali Neretve obrnemo k jugu, vidjecemo kod Jasenice, megju željeznicom i rijekom, po ravnici razasute gromile razlicite velicine. Nije doduše još pravo utvrgjena starost tih gromila, ali bice, da potjecu iz prehistorickog doba. D okolici sela Jasenice nahodi se i rimskih novaca, a na zemljištu Ciberina-njiva ima ondje 16 starobosanskih (sredovjekih) nadgrobnih spomenika, djelomice ukrašenih južno-slovjenskim znakom, polumjesecom i zvijezdom. Dalje k jugu, u tacki (na karti, ispod Ušca, Jasenice u Neretvu i po prilici 600 m. na sjever od željeznicke štacije Bune mogu se razabrati tragovi starog mosta preko Neretve, koji je mogao biti dug oko 100 m. Bio je to drven most, na poprecnim balvanima sastavljen od cetiri dijela; od ovih su tri srednja bila ustubocena na liticama od konglomerata, koje su se ondje poput ostrva izdizale nad vodom. Na lijevoj obali Neretve, kao i na liticama sasvim se jasno razabire, gdje su mostu bile usagjene noge. Vide se naime u pravoj liniji u veoma tvrdoj litici iskopane, po 3 m. duge, 50 cm. široke i 50 ero. duboke jame. Najveca je širina strugama izmegju mostovih nogu iznosila gotovo 30 ro. O tome, kada je taj dosada sasvim nepoznati most gragjen, ne da se dakako ništa izvjesno reci, a moglo bi se reci, da je to bilo za vrijeme rimskog gospodovanja u ovim krajevima. Toliko svakojako stoji, da je u okolišu Bune preko Neretve prelazila rimska cesta, bilo to sada po mostu ili na skeli. Zna se nadalje, da su Rimljani, gradeci mostove, veoma široke struge izmegju pojedinih stupova umjeli premostiti drvenom konstrukcijom, kao n. pr. pri glasovitom Trajanovom mostu preko Dunava kod Turn-Severina i ispod Željeznih vrata, gdje duljina mosta od noge do noge iznosi po 36 ro. Iznad željeznicke štacije Bune uzdiže se na desnoj obali rijeke brdo, Velika-gradina, do kojih 200 ro. nad dolinom, a na glavici mu se iz daleka vidi golema gromila. Po prilici u istoj visini toga brda vidi se pri ulazu u klanac Neretve spram ušca Bune u Neretvu Mala-gradina, prehistoricki nasap, kome tlocrt pokazuje slika 2. Zaravanak Male-gradine na istoku, jugu i zapadu strmo je osjecen, a samo sa sjevera lak mu je pristup. Ali na toj strani nalazimo i tri, donekle deformirane gromile a, b i c,«uz koje tece od kamenja nasut meteriz . Na 8 m. daljine od toga meteriza ima dragi, od sitnog kamenja nasut spoljašnji meteriz d, a na istoku zaravanka ima u f nešto na suho gragjena zida. Izmegju gromile a i platna e ima klakom i pržinom oblijepljen bedem g h i Je, debeo 1 do 2 m., koji, vecinom samo u temeljima ocuvan, ipak mjestimice proviruje iz zemlje. Jednaki se dijelovi zida vigjaju . Pržini su u tim zidovima svuda primiješani komadici stucane opeke, pa pošto i u unutrašnjosti te gradine svuda ima komada od tipskog za rimsko doba žmurnjaka (Falzdachziegel) i žljebnjaka, ne može biti sumnje, da su ovdje Rimljani na razvalinama prehistoricke nasute gradine podigli svoju utvrdu. Kakvu je svrhu nekoc imala prehistoricka nasuta gradina na Maloj-gradini, ne bih za sada stalno umio reci, pošto nijesam imao ni vremena ni prilike, da ondje pokušam prekopavati, ali se cini, da je to bila utvrda, kao što je to kasnija rimska gragjevina bez sumnje bila. Južno ispod Gradine posute su njive duž željeznice u duljini od po kilometra utarcima od rimske opeke, narocito od žmurnjaka, te po tome mora da je ovdje uz desnu obalu rijeke bila rimska naseobina kao suburbium (podgragje) Male-gradine. Ali i uz lijevu obala Neretve utvrdili su Rimljani ulaz u klanac; jer se navrh brda u kutu, što ga tvore lijeve obale Neretve i Bane na sastavcima, nahode ostanci zidova s tipskim rimskim klakom i s razlupanim crijepom. Ako se sada željeznicom vratimo u Mostar, pa otuda pogjemo cestom prama Buni i Stocu uz lijevu obalu Neretve, onda cemo kod Han-Mukoša doci do jedne ko