Jedva dva mjeseca poslije izdanja kataloga zbirke ptica u zemaljskom muzeju, koji se štampao povodom II. medunarodnog ornitološkog kongresa u Budimpešti, nastala je potreba, da se popravi kriticki spisak u okupacionom podrucju. Za ovo kratko vrijeme pošlo je naime za rukom, da se za one tri vrste, koje je otprije g. Kadic posmatrao, upljackaju ovdje dokazni eksemplari i da se pronade za ovo podrucje sa svijem nova vrsta. Po tome cini broj dokazanih vrsti u okupacionom podrucju 272 a broj neposvjedocenih sumnjivih i pogrješno obi . lježenih 42. Za Bosnu je naime novo:. (Planinska zeba). Pisac ovijeh redaka ne bi nikada vjerovao, da se ova zeba nalazi kao ptica-stanarica u bosanskim gorama; jer krstareci cetiri godine skoro po svijem gorama zemlje, nigdje ne bješe ni traga ovoj ptici, koju je lasno poznati. S toga može lako biti, da je to slucajno naseljen sa svijem osamljen legalacki par, koji sam 24. juna 1891. godine našao na 1964 m. visokoj Visocici u liticama Špionik-etijene. Pošlo mi je za rukom, da ubijem baš kad je letio da se pari, te spuštajuci se iz visine stao na stijenu se takoder pokazala, ali je naskoro uzletila na najvišu liticu, gdje se sacmom nikako nije dala uloviti. Kad god bi se jedan soko približio litici, noseci hrane u svoje gnijezdo, naletila bi ženka zeba cvrkutom na nj, te bi donekle pratila sokola. Ovijem eksemplarima dokazana je dalje pojava od (Žalar ciganin, Svi ucesnici II. medunarodnog ornitološkog kongresa jamacno se još sjecaju na ono ružno, studeno vrijeme za obadva duhovska praznika. Redovno bi takva promjena u vremenu pobudila pojedine ptice selice, da se privremeno nastane u sarajevskom polju. Profesor Knotek u Sarajevu upotrijebio je i tu priliku, te je 18. maja ove godine pravio malu ekskurziju duž Miljacke i Bosne; on je u sredini sarajevskog polja naišao na jato od 8 komada. Ptice sjedahu na jednom pješcanom prudu rijeke, i kad po drugi put uzletiše, ubio je prof. Knotek jednim metkom dva komada, a docnije još jedan. Bjehu sa svijem one iste ljetne boje, kao u onijeh malih prudnika, što sam ih ja skoro u isto vrijeme opazio u jatima na Svištovskom jezeru u Bugarskoj. Patka crninka Pri prijelazu pogorja prema Mostaru, što okružuje Mostarsko blato, primjetio sam 7. juna ove godine dolje u dubini na sjajnoj površini vode dvije patke, koje sam cak iz prilicne blizine smatrao za par. Slucajno smo ja i pomocni preparator Santarijus uzeli obojica manju patku na oko, koja je i pala, docim je veca ustala, pa pošto je letila u vecem krugu, opet se vratila k ubijenoj, koja se još trzala, na što je Santarijus i nju ubio. Pošto su teškom mukom obadvije patke dobavljene na obalu, vidilo se, da obadvije bjehu. Ova potonja imadaše jedva polovicu od zimnje paradne odore, bijaše izhranjena i nigdje se nije mogla na njoj primjetiti kakva ranija ozlijeda. (Patka kršuljica). Jednu ubio je vojni apotekar g. M. Miler u januaru god. 1891. prilikom lova na patke u Utovskom blatu. Patka ga je stala mnogo metaka, jer je svaki cas gnjurala. Poslata je u muzej kneževa Firstenberg u Nišburgu i ondje sacuvana. Zemaljski muzej imade da zahvali izvanrednoj ljubaznosti tamošnjeg kustosa Hitenbahera na ovom za njegovu pojavu veoma dragocjenom komadu.