Od tri vrste jagorcice (PRIMULA), što se pojavljuju na bosanskim brežuljcima i u podalpinskom regionu, naime PRIMULA ACAULIS L PRIMULA COLUMNAE TENORE I PRIMULA BOSNIACA 6. BECK, ova potonja zaslužuje više interesa od cesti zbog svoje bastardne prirode, od cesti pak s toga, što ee rijetko pojavljuje. Ova vrsta predstavlja ukrštaj izmecu RR ACAULIS L I PR COLUMNAE TEN, i to tacan srednji oblik od obje plemenske vrete. Ašerzon i Kanic publikovali su god. 1877. u CATALOGUS CARMOPHYTORUM ET ANTHOPHYTORUM SERBIAE BOSNIAE HERCEGOVINE." Jednu PRIMULA ACAULIS COLUMNAE sa generalpzovanim arealom „BOSNIEN. U proljece god. 1880. primjetio je F. HoFman bastarda, ali ga je pobrkao s RRIMULA CAULESCENS NEILR. I. Bek, oslanjajuci se na svoja opažanja na naucnom putovanju južnom Vosnom god. 1885., ispravio je pogrešku HoFmanovu, dokazavši, da pojava NYBRIDES PR ACAULIS L. Rg.. u ovom podrucju nije moguca, pošto jedne plemenske vrste, Rg. otsšaca B. nikako nema u podrucju a zastupa ju Rg. on je dakle promijenio odredbu Hofmanovu, publikovanu god. 1882. u „OEST BOTAN ZEITSCHRIFT AUCT HOFM A a ujedno je predložio oznaku Što se tice plemenskih roditelja naše vrste, nalazi se. u TIPICNOM arktiskom obliku u travnickom, sarajevskom i tuzlanskom okružju, a isto i u obliku što ga je dr. Bek postavio, koji je oblik spomenuti autor kratko sa „karakterisao. Ja sam našao prijelaze na jednom i istom nalazištu, koji pokazivahu stupnjeve od kratke dlakavosti žila na sudlanici lista do labave bijele pustenine. Nalazi se kako u alpinskom, tako i u podalpinskom i montanskom regionu.. Pojavljuje se rece, ali je isto tako, možda još i više nego li prva spomenuta vrsta rasprostranjena u Bosni i Hercegovini; u Hercegovini prebiva skoro iskljucivo u podalpinskom i alpinskom regionu, docim se u Bosni nahodi više u montanom. Melez (Hibrid) od obadvije vrste opažavao se dojako samo u travnickom i u sarajevskom okružju. R. Brandie konstatovao je njegovu pojavu više Jankovica u travnickom ' kotaru, kod Sarajeva nalazi se oko Kozije cuprije, kod Starog grada, Han-Buloga, na Vucijoj luci i na Trebevicu do visovskih grebenova (1629 m.). No pojava je po sebi veoma rijetka, ogranicena tek na nekoliko" primjeraka. U alpinskom regionu nije dojako nacen. Opis cu svesti ukratko: Stablo korijena debelo, s jasno rcaetijem žilama, lišce 12—15 cm dugacko, 4—5 cm. široko, slabo naboreno, duguljasto ovalno, spuštajuci se postupno u slabo krilastu dršku, na sudlanici slabo maljavo, na obodu valovito rovašeno. Drška i štit (ambrela) veoma dlakavi, štit bogat u. cvijetu. Drška isto tako duga ili duža od lišca. Caša skoro na cetiri dijela, zupci caše svršavaju u fini šiljak. Krunica sumporno žuta, u ždrijelu s jasno narancastim pjegama, 1/2 cm. u promjeru, slabo mirišuci. U plodno zrelom stanju nijesam mogao da opažam Hibrida, ali mislim ove godine to da nadopunim. Još cu spomenuti jednu osobenost, koju sam na spomenutoj vrsti cešce opažao. Ponovno sam opazio Fascijaciju (pokožicu) na cvjetnim peteljkama, tako, da je jedna ambrela izgledala kao da ima 80—100 cvijetova; isto tako sam primjetio na nekojim individuama povratak , u koliko su iz jednog istog stabla korijena izbila kako ambrele s dršcima tako i pojedini cvijetovi s peteljkama. nahodi se vazda na takvijem mjestima, gdje se i plemenski roditelji nalaze. Ona dava prvijenstvo šikarama, koje nijesu odviše suhe te su dosta rijetke i ne izlazi nigda kao na otvorene pašnjake. U mojoj bašci gajim ju uspješno vec drugu godinu, ali sam istom ove godine mogao opaziti snažan cvijet. Doba cvjetanja pada u visini Sarajeva, oko 600 metara, pri normalnom vremenu u prvu polovinu aprila; u to doba vec precvjetava, docim Rg. So1itpae od polovice aprila do sredine maja razvija svoj cvijet. Najvažnije razlike od ovih triju spomenutih vrsta zabilježio sam u ovom prijegledu: NAPOMENA: U PDF formatu dostupna je tabela sa osnovnim karakteristikama cvijeca.