Posredovanjem direktora c. kr. muzeja u Spljetu, g. Fr. Bulica, kupio je naš muzej lijepu zbirku starih, vecinom rimskih novaca. Tu zbirku prikupio je neki posjednik u Imotskom, a po njegovoj izjavi bijahu Runovic (nekadanji municipium Ad No vas, kraj Imotskoga na hercegovackoj i dalmatinskoj megji) i Duvanjsko polje (Delminiuni nalazišta dobrome dijelu te zbirke. Zbirka se sastoji od 14 zlatnih rimskih i mljetackih novaca, 8 srebrnih ilirskih, 659 srebrnih rimskih, 561 bakrenog i mjedenog rimskog novca i 100 kom. srebrnih novijih novaca. U svemu 1442. komada. Poznati numizmatik i direktor numizmaticke zbirke e. kr. dvorskog muzeja u Becu dr. Kenner, komu su novci bili poslani na procjenu, razložio je znamenitost ove zbirke u izvještaju, što ovdje slijedi: „Pregledajuci ovu zbirku novaca uvjerih se, da nije prikupljena trgovanjem, vec da je sabrana neposredno iz vecih nalaza. I ako nije uregjena, vidi se, da su novci nagjeni u stanovitom kraju, u kojem su nekoc služili prometu i koji doista prilici oznacenom nalazištu. „Da se je zbirka sastavila iz pojedinih nalaza, najbolje svjedoci množina duplikata istoga)kova. Dok sabirac, koji hoce kupovanjem da svoju zbirku popuni, pomno bira novce i cuva se duplikata, naci ceš u pomenutoj zbirci lzmegju 13 denara cara Augusta 7, dakle više od pola istog kova. Ovi prikazuju njegova dva unuka Gaja i Lucija kao cezare. Od istog cara imade i pet kvinara sa istim natpisom („Asia recepta") a takva opetovanja naci je samo u zbirci, koja je prikupljena neposredno iz nalaza, te još nije uregjena. „Drugi dokaz, da je ta zbirka ovako nastala, jest i smjesa od vrsta starijih novaca, koji bez sumnje potjecu iz istih nalazišta. Ima tu mnogo denara rimske republike starijega kova, prikazujuci Eomu sa krilatim šljemom (112 komada) i mlagjega s razlicitim tipovima (250 komada) i drahme ilirskih gradova Dvrrachija i Appolonije (7 komada). Te vrste bijahu glavne novcane vrednote sjevernog Ilirika a naci ih je u vecim ili manjim skupinama u okolišu Save i Dunava do Sedmogradske. Ovi nalazi kao da oznacuju put, kojim je trgovina žita iz zemalja na d6njem Dunavu prolazila u krševite krajeve Ilirika. Put taj prolazio je jednim dijelom Srbije kroz Bosnu i Hercegovinu, a vrijeme može se dosta pouzdano oznaciti od godine 227. do 50. pr. Is. „Denari rimske republike. Najobilniji i najbolje ocuvani dio zbirke sastoji od ovih denara te nam pruža obilna gradiva za nauku, a osobito mlagji novci, koji svojim promjenljivim tipovima osvjetljavaju povijest prvih rimskih porodica, koje su u povijesti mlade republike imale znatnu ulogu. Mlada gospoda otmjena roda zaceše svoju karijeru u Rimu kao monetari, te se složiše po tri ujedan kolegij (triumviri monetales) a imali su da nadgledaju kovanje i emisiju novaca i obicno bi svoje ime — a od god. 100. pr. Is. i uspomene na djela njihovih pradjedova — na novcu otisnuli. Otale su na rimskom novcu razne misticke i istoricke uspomene iz prošlosti. „Ono malo novaca iz vremena triumvirata i pocetka carevine nagjeno je valjda na raznim nalazištima, ali u numizmatickom pogledu najvrijedniji su u svoj zbirci. Time, što. su se za gragjanskih ratova dvije velike bitke (Pharsalos i Philippi) bile na balkanskom poluostrovu i što je mnogo ceta iz Italije na ilirsku obalu (Brundisium — Dvrrhachion) prelazilo, može se protumaciti, što se u okolici bojišta nagjoše neki inace rijetki denari. Amo idu 4 komada od Pompeja i više njih od Antonija i Oktavijana (Augusta). Žalibože napola je slomljen najvrijedniji komad, denar M. Antona, sa likom njegova brata Lucija konzula, koju cast je obnašao u godini 41. pr, Is. Taj novac vrijedi oko 40 franaka. Takozvani legijonski denari slabijega kova, koje'je M. Anton kovao u ime place svojoj vojsci, nalaze se ovdje kao i drugdje vrlo cesto. II isto vrijeme nastala su i druga tri denara, kovana u Africi: dva komada kralja Jube I. numidijskoga (60.—46. god. pr. Is., jedan Eppija, vojskovogje legata Cornelija Scipiona, koji je u Africi za Pompeja vojevao protiv Julija Cezara i njegove vojnike 46. god. pr. Is. porazio. Afrikanskih novaca kralja numidskog Jugurtha nagjeno je vec prije. „Osim spomenutih denara ima u toj zbirci i nekoliko novijih marokanskih bakrenih novaca. „Rimski carski novci. Srebrni su carski novci u tvoj zbirci slabije ocuvani nego novci republike, a pošto se nalaze svuda, dokle god dopirahu granice svjetskog carstva, nijesu toliko znacajni za pojedine krajefe Zastupani su skoro svi vladari I., II. i prvih vremena III. vijeka, a do lekle i oni po: tvrgjuju lokalni karakter zbirke. D tom je pogledu znamenito cislo novaca III. vijeka. Uslijed novcane vrijednosti onda kovanih zlatnih novaca spao je u pocetku III. vijeka" sadržaj cista srebra u denara na 2/8, a za Karakale (god. 211.—217. poslije Is.) kovala se nova vrsta novaca samo sa 25°/0 srebra, na kojoj je glava careva okrunjena krunom sa više trakova (Strahlenkrone). Od onda poceše bolji stariji novac, na kome je car vijencem okrunjen, sakrivati i ukopavati, dok je novi loši novac služio prometu. Obje ove vrste rijetko se nalaze zajedno na istom mjestu. To se vidi i u ovoj zbirci. Novci pojedinih vladara, koji su dobre novce kovali, prilicno su po jednako zastupani, a cim se pojavi rgjaviji novac, nema te jednakosti, novci se manje nalaze i samo pojedini eksemplari. Iz toga se može zakljuciti, da su novci starijih vladara nagjeni zakopani na okupu, dok su mlagji nagjeni pojedince u grobnicama. „Za lokalni znacaj zbirke važni su i vizantinski novci. Dok se na srednjem Dunavu nagju novci istocnog i zapadnog rimskog carstva a iz kraja IV. vijeka, ima u toj zbirci i novaca onoga carstva, koje je na Dalmaciju i susjedne joj krajeve sve do turskog osvojenja Carigrada utjecalo. Stariji zlatni novci te zbirke (Gracijan, Valentinijan III, Honorij) novci su zapadnog carstva od svršetka IV. vijeka; ali uz njih ima i novaca istocnog rimskog carstva, koji sižu do VI. vijeka, od Leona I., Zenona i Justinijana. Od potonjeg cara ima i jedan srebrni novac, a iz vre