God. 1890. otpoceto prekopavanje u rimskom gradu Domaviji kod mjesta Gradine blizu Srebrenice nastavljeno je god. 1891. pod prokušanim rukovodstvom rudarskog meštra Ljudevita Pogacniga, a išlo se je za tim, da se posve otkopa velika zgrada niže Grada, i da se nadalje otkrije kastrum, za koji se je mislilo, da je uz desnu obalu Saske rijeke. Osim toga priredio je receni rudarski meštar nov nacrt grada Domavije, u kome su naznaceni svi otprije poznati i od jeseni godine 1890. obreteni ostanci rimskih zgrada. Ali prije nego što pregjem na opisivanje tih radnja i pri tome postignutih rezultata, htio bih da ispravim pogrješku, koja se je potkrala u izvještaju o prekopavanju godine 1890. Pocasni spomenik cara Septimija Severa (Glasnik 1891. str. 15. i 389.) sastavljen je ovdje, pošto su uzeti snimci od oba njegova dijela, pri cemu je slucajno desni okrajak vecega snimka tacno pristajao uz lijevi okrajak manjega, pa je prema tomu i faksimile nacrtan. Ali kad je srebrenicko kamenje ovamo prispjelo, pokazalo se je, da manji dio kamena ne ide uz desnu, nego uz lijevu stranu vecega. Redakcija „Glasnika" tu je pogrješku doduše vec ispravila (Glasnik 1891, str. 390.) i pridala je svome ispravku nov faksimile recenog kamena. Ali pošto taj drugi faksimile ne prikazuje okvir sada sastavljenog kamena, i pošto su se nadalje za vožnje na žalost od oba dijela kamena otkrnili komadi i izgubili, pa i ovih nema na novom faksimilu, to ja ovdje u slici 1. još jednoc donosim potpunu sliku recenog ispisanog kamena, kako po originalu i po ona dva snimka slijedi, pri cemu primjecujem, da su poslije odlomljeni dijelovi puuktiranom linijom ocrtani. Nadalje bili na tome mjestu na tvrdnju dra Truhelke, da je rimska cesta uz lijevu obalu Drine, koju je on velikom pomnjom potražio u duljini od 45 lem od prilike, prelazila preko ušca doline Saske rijeke, ne odvajajuci se u tu dolinu, i na njegov otuda izvedeni zakljucak, da je Domavija s glavnom dolinom, odnosno s rimskom podrinskom cestom, samo stazom bila spojena, imao ovo da primjetim: Ja držim, da taj nazor nije osnovan, jer mi se od prve cini posve nevjerojatno, da Rimljani, poznati kao prilježni graditelji cesta, tako veliku i znamenitu industrijalnu varoš, kao Domavija, sa jednom, nešto preko 4 hn udaljenom cestom ne bi spojili kolnikom, gdje uz to gradnji takoga kolnika zemljište nije cinilo nikakih poteškoca. Ta valja nam uzeti na um, da je Domavija, kao znatna rudarska varoš u jednu ruku velike množine srebra i olova imala da izvozi, a u drugu, da su vapnenasti kamen za svoje gradnje i spomenike, ako ne baš iz Srbije, a ono za cijelo iz okoliša Drine, dakle kroz dolinu Saske rijeke morali dobavljati. Jer u dolini Gradine i Sasa ima samo trahita i paleozoickog škriljevca, a na visokom Kvarcu konglomerata i kvarcita, ali nema vapnenca. A mnogi taki vapnenac, kao n. pr. spomenici s natpisima, glavice od stupova, pragovi od vrata, tesano kamenje za zid itd. ima veliku težinu, pa bi se mimo potrebu i u velike otešcavalo dovažanje tolikoga kamenja, kad se za to dovažanje ne bi mogli služiti kolnikom. Nadalje je poznato, da su Rimljani svoje rudnicke zdcnje u Domaviji kopali u veoma velikim, dimenzijama, tako n. pr. zdcinju Kovacicu u visini od hm uz 21/2 m širine, što je moglo imati jedino tu svrhu, da se kolima može zalaziti unutra i izvoziti iskopanu rudu. Vide se i u šumama iznad Gradine i Sasa cesto ostanci rimskih kolnika, koji su od pojedinih majdana vodili do talionice. Pa kad su se dakle Rimljani vec i pri samom rudo kopu služili kolima, to se onda ne može ni pomisliti, da oni svoju varoš Domaviju ne Ibi kolnikom spojili s blizom podrinskom cestom. U ostalom otkopane su pri gradnji ceste iz Sasa preko Gradine u Han Bjelovac godine 1890. blizu Hana Gradine glave jednog mosta, a u blizine Biljace (vidi „Glasnik" 1891., str. 2, karta slika 1.), gdje takogjer ima ostanaka rimskih zgrada i obilatija rimska nekropola s ispisanim nadgrobnicima, ostanci pokaldrmljene rimske ceste, kojoj potankih dimenzija na žalost nijesam mogao da saznam. Ja sam s tih razloga tvrdo uvjeren, da je od Domavije kroz do Saske rijeke u dolinu Drine vodio kolnik i da se je ovdje hvatao velike podrinske ceste. Priklopljena tabela 1. prikazuje nacrt varoši Domavije, kako izlazi tacnije izveden i po daljem ispitivanju 1891. god. Ovdje su protumaceni znaci na karti zgrade, koje postoje u selu Gradini; b.iskopane zgrade i zidine; C. ruševina, pod kojom vjerojatno da ce biti podovi od zgrada; d. rasut gragjevni materijal (opeke, komadi lijepa, crepovlje); E stara, valjda rimska groblja. Iz toga nacrta vidimo, da je rimska varoš, narocito prama jugu duž Saske rijeke, zapremala vece zemljište, nego što je prije bilo poznato. Komadi gragjevnog materijala, rasuti po obragjenom zemljištu oko gromila, pod kojima su ruševinom zatrpani podori zgrada, dopuštaju megju tim još dalji zakljucak, da zapadno od današnjeg sela Gradine, sjeverozapadno megju Majdanskim potokom, Zelenikom i Podgajem, onda sjeverno uz lijevu obalu Majdanskog potoka i uz desnu obalu Saske rijeke, napokon na istoku i jugoistoku uz obje obale Saske rijeke ima sa zemljom sravnjenih zidanih temelja, pa da se je po tome Domavija na sve strane još mnogo dalje prostirala, nego što se može suditi po ruševnim gromilama, koje se onuda vigjaju. Veoma je nadalje po nas to znamenito, što je po novijem opažanju Grad zapremao daleko vecu površinu, nego što se je prije mislilo, te je po svoj prilici dopirao do najsjevernije zgrade sela Gradine. A što su se ruševne gromile našle kako sjeverno, tako i zapadno i južno od sela, to nam napokon svjedoci, da je bez sumnje Domavija imala svoj gornji grad. Kako vec rekosmo, lanjske je godine velika zgrada pri sjevernom podnožju brda Grada, koju su god. 1890. poceli otkopavati, kao i obje njene pobocne zgrade, gotovo posve otkopana, pri kome je poslu valjalo maknuti 1132 m3 ruševine, as iskopanom godine 1890. ruševinom od 782 m3 u svemu 1914 m3. Pridana ovdje slika 2. prikazuje nam tlocrt tih zgrada i tri pre