Gospodin dr. M. Hoernes bio je tako prijazan, te je o mojoj knjizi „Prehistoricka nalazišta" napisao veoma povoljnu i za me laskavu kritiku, pa kao što sam tome opce uvaženom strucnjaku blagodaran za mnoge savjete koje mi je s velikom pripravnošcu davao pri sastavljanju te knjige, narocito u pogledu ilustracija, isto me je tako zadužio priznanjem, koje njegov sud izrice o mojoj radnji. Pri kraju njegove ocjene ima megjutim mali prigovor, pa makar da mi, kao prostome amateru, ni na kraj pameti nije, da odbijem pouku priznata strucnjaka, to opet moram priznati, da me je narociti sadržaj toga prigovora u jednu ruku iznenadio, a da u drugu ruku nije rasklimao mojih prijašnjih nazora. Ali pošto sam potpuno uvjeren, da su dra Hoernesa pri pisanju njegove kritike vodili najprijazniji osjecaji spram mene, to u tome i obvezu nalazim, da ona mjesta u mojoj knjizi, kojih se ticu prigovori, razjasnim, odnosno opravdam. Dr. Hoernes narocito mi ne odobrava, što sam nekoje bronce, kao n. pr. one od Krehinog Graca u Hercegovini, onda one od Sreteša i Catica u Bosni, uvrstio u nalaze iz broncanog doba, pošto je u glasinackoj nekropoli nagjeno slicnih broncanih rukotvorina. Potonja je tvrdnja doduše posve istinita, ali samo ne smijemo zaboraviti, da smo na Glasincu megju mnoštvom broncanih predmeta, koji svakojako idu u red halštatske kulture, i megju mnoštvom željeznih rukotvorina, narocito oružja, ipak našli samo relativno malen broj tipa iz broncanog doba, koji su se u ovim zabitnim i od mora udaljenim gorskim krajevima za cijelo dulje upotrebljavali, nego u predjelima, koji su bliži moru, te po tome i svjetskom prometu, kao n. pr. Krehin Gradac, gdje su se sve novotarije bez sumnje brže primale i širile. U ostalom prostrano zemljište glasinacko još ni iz daleka nije tako potpuno pretraženo, da nam svaki dan ne bi mogao iznijeti bilo ravnih grobova, bilo gromila, koje pripadaju cistoj broncanoj periodi, cim bi se to, što se onuda nalaze oblici, koji pripadaju broncanoj periodi megju halštatskim tipima, najjednostavnije i posve naravski razjasnilo. Izmegju sva 33 broncana predmeta, nagjena u pecini kod Krehinog Graca, nema nadalje nikako željeza, a isto tako ni u Sretešu kao ni u Gaticu, koja sam ja oba mjesta licno pretražio, nema ni traga željeznim rukotvorinama. Isto se tako ni na jednom od recenih mjesta nije saznalo za bronc, koji bi se sasma pouzdano mogao pribrojiti halštatskoj periodi. Nasuprot imamo iz Krehinog Graca broncanih keltova (slika 56.) tako zvanog ugarskog tipa i iz Sreteš-Catica spiralnih naušnica (slika 66.), kojih oblika na Glasincu nikako nema. Pešijerska fibula iz Sreteša (slika 65.) nalazi se nadalje i u Švicarskim sojenicama iz broncanog doba. Broncana fibula iz Catica (slika 70.) slicna je doduše po obliku glasinackim oblucastim fibulama (slike 183.—187.), ali je, kako recene slike pokazuju, puno prostije ragjena. Pa i ako taj posljednji oblik fibule iz broncane perijode dosad nije bio poznat, to je ona eto nagjena u zemlji još slabo pretraženoj, te imamo i sa Glasmca razlicitih predmeta, kakih se dojako nije vidjelo u inventaru halštatskib nekropola naših istocnih Alpi. Napokon je velika razlika u tome, što glasinacki predmeti potjecu iz gromila, nasuprot pak nalazi iz Sreteša i Catica iz ravnih grobova, i što se sreteške rbine ilovastih posuda, od kojih sam poviše prikupio, od onih iz glasinackih grobova bitno razlikuju kako oblikom, tako i ornamentacijom. Ja po tome mislim, da bi barem prerano bilo, da sam nalaze iz Krehinog Graca, Sreteša i Catica, o kojima sam još morao raspravljati, pribrojio halštatskoj umjesto broncanoj periodi. Dalji nazor dra Hoernesa, da obje broncane otke iz Dornbirna i Direnberga (slike 37. i 38.) prije pripadaju halštatskoj nego broncanoj periodi, može biti da je istinit, pošto se tome ne protivi ni njihov oblik ni ornamentika. Ali pošto dr. Much oba predmeta navodi megju nalazima iz broncanog doba, i pošto mi ih je dr. Hoernes u svoje vrijeme bez ikakve primjedbe iz toga atlasa izabrao da ih upotrijebim za svoju knjigu, i pošto se napokon doba pojedinih prehistorickih predmeta bez pobližeg poznavanja ukupnog inventara i svih prilika, u kojima su nagjeni, pri obilju prelaznih doba, cesto ne mogu pouzdano odrediti, to ja nijesam imao povoda, da ovim dvama predmetima odredim drugo mjesto, nego što je to ucinio poznati prehistoricar dr. Much. Za broncani mac iz Drine kod Zvornika (slika 83.), koji dr. Hoernes hoce da uputi u halštatsko doba, nijesam ja ni tvrdio, da pripada broncanom doba, nego sam samo rekao, da bi mogao pripadati broncanom vremenu, jer u onom kraju ima i drugih predmeta, za koje nema sumnje, da su iz broncanog doba. To je tek oblik, koga ima i u jednoj i u drugoj prehistorickoj periodi; nego je svakako naš zvornicki mac puno slicniji antenskom macu broncanog doba iz Bludenca {slika 25.), nego antenskom macu iz Halštata (slika 86.). Ako je broncana fibula (slika 106.) u istinu rimska, o cemu ja po izricnoj tvrdnji kriticafevoj ni malo ne sumnjam, to je ona u društvo halštatskih fibula došla tek samo posredovanjem samog dra Hoernesa, koji ju je sa tablice LXV. atlasa od dra Mucha izmegju ostalih halštatskih nalaza glavom izabrao i meni za publikovanje preporucio. Stremenka i nožica recene fibule nemaju ništa karakteristicno, a sastav jezicka sa stremenkom tako je nejasno naslikan, da se ne može pravo razabrati, da li je tu spirala ili šarnin te se samo sobom razumije, da u potonjem slucaju toj fibuli ne bi bilo mjesta u mojoj knjizi. Valjda je dr. Hoernes istom kasnije vidio ili original ili bolju sliku od njega,„pa je onda svoj prijašnji nazor o toj fibuli promijenio. Nadalje dr. Hoernes izrice mnijenje, da zemunice (strana 81. i d.), ne idu u prehistoricke objekte. To je stvar, o kojoj je dopušteno razlicito mnijenje. Jer najnovija tvrdnja oca Lamberta, najboljeg poznavaoca tih zemunica, da je u njima našao neolitickih stvari od kremena, cini se i meni, da dosad nije dovoljno zasvjedocena, pa za to je u mojoj knjizi nijesam ni sp